Poštovanje zakona na katolički način

Lošinjski župnik Bozanić ne vidi ozbiljan problem u kršenju zakona, u ovom slučaju kršenju zakona o zaštiti od buke.

Zakon RH i prava građana koja zakon štiti prema župnikovoj teoriji poništava činjenica što je Lošinj katolički kraj, što zvona zvone već 200 godina, te što su ljudi na to već navikli.

Kako bi opravdao kršenje zakona Bozanić rabi logičke smicalice iz udžbenika erističke dijalektike >>

"Pravna država nije sveta krava"

Bozanića čudi što problem kršenja zakona rješavam putem novina umjesto razgovorom ili na Crkvenom vijeću. Činjenicu da sam poštovanje zakona zahtijevao i putem nadležnog tijela državne uprave Bozanić znakovito prešućuje.

Razgovarati sam pokušao, no moja molba za milost od samo šest otkucaja zvona manje u razdoblju od 15 do 17 sati bahato je ignorirana.

Ne znam da li je ta molba za milost došla do Crkvenog vijeća ili nije, niti me se to treba ticati; kao građanin koji nije član vjerske zajednice nisam imao razloga obraćati mu se.

Mislio sam da se o poštovanju zakona ne raspravlja, već ih se poštuje ili krši, te da nadležna državna tijela brinu da ih se poštuje. No, pokazalo se da se praksa državne uprave ravna prema teoriji župnika Bozanića da se o poštovanju zakona RH dogovara na Crkvenom vijeću.

Naime, kad sam se obratio tijelu državne uprave nadležnom za provođenje zakona, ono je u duhu Bozanićeve teorije moj zahtjev za poštovanje zakona prepustilo Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Što god mi mislili, jer država to o sebi tvrdi, Hrvatska nije pravna država. Nije država vladavine prava, već u njoj vlada arbitrarno, dogovorno pravo. Ne znam samo da li prema maksimi da se zakona ne treba držati kao pijan plota (Josip Broz Tito) ili prema onoj da pravna država nije sveta krava (Anto Đapić).

Moj komentar u Novom listu 23.6.2005. pod naslovom Kome zvone lošinjska zvona
PS
Župnik Bozanić se pred javnosti prikazuje kao grandoman. Svoju župu smještenu na postoru s manje od 10.000 stanovnik izjednačuje sa europskim metropolama.