HOME ENGLISH
Buka crkvena zvona
o sudu
temeljni pravni akti
praksa Ustavnog suda
me饀narodna suradnja
biblioteka
linkovi
kontakt
o web-u
ustav republike hrvatske
ustavni zakon o ustavnom sudu
poslovnik ustavnog suda
europska konvencija  

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE


(pro鑙规eni tekst objavljen u "Narodnim novinama", broj 41 od 7. svibnja 2001., zajedno s njegovim ispravkom objavljenim u "Narodnim novinama", broj 55 od 15. lipnja 2001.)


Pro鑙规eni tekst Ustava Republike Hrvatske obuhva鎍 Ustav Republike Hrvatske objavljen u "Narodnim novinama", broj 56 od 22. prosinca 1990., Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske objavljen u "Narodnim novinama", broj 135 od 15. prosinca 1997. (pro鑙规eni tekst objavljen je u "Narodnim novinama", broj 8 od 5. sije鑞ja 1998.), Promjenu Ustava Republike Hrvatske objavljenu u Narodnim novinama, broj 113 od 16. studenoga 2000. (pro鑙规eni tekst objavljen je u "Narodnim novinama", broj 124 od 11. prosinca 2000.), te Promjenu Ustava Republike Hrvatske objavljenu u "Narodnim novinama", broj 28 od 2. travnja 2001.


I. IZVORI㎞E OSNOVE

Izra綼vaju鎖 tisu鎙jetnu nacionalnu samobitnost i dr綼vnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvr餰nu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u razli鑙tim dr綼vnim oblicima te odr綼njem i razvitkom dr綼votvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu dr綼vnu suverenost, 箃o se o鑙tovalo:
- u stvaranju hrvatskih kne緀vina u VII. stolje鎢;
- u srednjovjekovnoj samostalnoj dr綼vi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stolje鎢;
- u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stolje鎢;
- u odr綼nju hrvatskoga dr綼vnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsbur筴e dinastije;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmati鑞oj sankciji iz godine 1712.;
- u zaklju鑓ima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vla规u, na temelju povijesnoga, dr綼vnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
- u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o ure餰nju odnosa izme饀 Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju dr綼va i Pragmati鑛e sankcije iz godine 1712.;
- u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju dr綼vnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Dr綼vi Slovenaca, Hrvata i Srba, progla筫noj na dotada筺jem teritoriju Habsbur筴e Monarhije;
- u 鑙njenici da odluku Narodnoga vije鎍 Dr綼ve SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) progla筫noj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;
- u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska dr綼vna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
- u uspostavi temelja dr綼vne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izra緀noj nasuprot progla筫nju Nezavisne Dr綼ve Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifa筰sti鑛og vije鎍 narodnog oslobo餰nja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalisti鑛e Republike Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunisti鑛og sustava i promjena me饀narodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izra餰nom voljom potvrdio svoju tisu鎔odi筺ju dr綼vnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlu鑞ost i spremnost za uspostavu i o鑥vanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske dr綼ve.
Polaze鎖 od iznesenih povijesnih 鑙njenica, te op鎒prihva鎒nih na鑕la u suvremenu svijetu i neotu餴vosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotro筰vosti prava na samoodre餰nje i dr綼vnu suverenost hrvatskog naroda, uklju鑥ju鎖 i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udru緄vanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost me饀narodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna dr綼va hrvatskog naroda i dr綼va pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, 萫ha, Slovaka, Talijana, Ma餫ra, 甶dova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini dr綼vljani, kojima se jam鑙 ravnopravnost s gra餫nima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.
Po箃uju鎖, na slobodnim izborima odlu鑞o izra緀nu volju hrvatskoga naroda i svih gra餫na, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska dr綼va u kojoj se jam鑕 i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava 鑟vjeka i dr綼vljanina, te promi鑕 njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

II. TEMELJNE ODREDBE

萳anak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna dr綼va.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dr綼vljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlu鑙vanjem.

萳anak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotu餴v je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim podru鑚em, rijekama, jezerima, prokopima, unutra筺jim morskim vodama, teritorijalnim morem te zra鑞im prostorom iznad tih podru鑚a.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s me饀narodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim podru鑚ima i u podmorju Jadranskoga mora izvan dr綼vnoga podru鑚a do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlu鑥je:
- o ure餴vanju gospodarskih, pravnih i politi鑛ih odnosa u Republici Hrvatskoj;
- o o鑥vanju prirodnog i kulturnog bogatstva i kori箃enju njime;
- o udru緄vanju u saveze s drugim dr綼vama.
Saveze s drugim dr綼vama Republika Hrvatska sklapa zadr綼vaju鎖 suvereno pravo da sama odlu鑥je o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

萳anak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, po箃ivanje prava 鑟vjeka, nepovredivost vlasni箃va, o鑥vanje prirode i 鑟vjekova okoli筧, vladavina prava i demokratski vi筫strana鑛i sustav najvi筫 su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tuma鑕nje Ustava.

萳anak 4.

U Republici Hrvatskoj dr綼vna je vlast ustrojena na na鑕lu diobe vlasti na zakonodavnu, izvr筺u i sudbenu a ograni鑕na je Ustavom zajam鑕nim pravom na lokalnu i podru鑞u (regionalnu) samoupravu.
Na鑕lo diobe vlasti uklju鑥je oblike me饀sobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

萳anak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je du綼n dr綼ti se Ustava i zakona i po箃ivati pravni poredak Republike Hrvatske.

萳anak 6.

Osnivanje politi鑛ih stranaka je slobodno.
Unutarnje ustrojstvo politi鑛ih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim na鑕lima.
Stranke moraju javno polagati ra鑥n o porijeklu svojih sredstava i imovine.
Protuustavne su politi鑛e stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugro綼vaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlu鑥je Ustavni sud Republike Hrvatske.
Zakonom se ure饀je polo綼j i financiranje politi鑛ih stranaka.

萳anak 7.

Oru綼ne snage Republike Hrvatske 箃ite njezin suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost.
Oru綼ne snage Republike Hrvatske mogu prije鎖 njezine granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora.
Oru綼ne snage mogu prije鎖 granice Republike Hrvatske u sklopu vje綽i u okviru me饀narodnih obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju me饀narodnih ugovora te radi pru綼nja humanitarne pomo鎖 i bez prethodne odluke Hrvatskoga sabora.
U slu鑑jevima predvi餰nim u 鑜ancima 17. i 100. Ustava, oru綼ne snage se mogu, ako to zahtijeva narav pogibelji, koristiti kao pomo policiji i drugim dr綼vnim tijelima.
Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad oru綼nim snagama Republike Hrvatske ure饀je se Ustavom i zakonom.

萳anak 8.

Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora.

萳anak 9.

Hrvatsko dr綼vljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak ure饀je se zakonom.
Dr綼vljanin Republike Hrvatske ne mo緀 biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se mo緀 oduzeti dr綼vljanstvo, a ne mo緀 biti ni izru鑕n drugoj dr綼vi.

萳anak 10.

Republika Hrvatska 箃iti prava i interese svojih dr綼vljana koji 緄ve ili borave u inozemstvu i promi鑕 njihove veze s domovinom.
Dijelovima hrvatskog naroda u drugim dr綼vama jam鑙 se osobita skrb i za箃ita Republike Hrvatske.

萳anak 11.

Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb 鑙ja je osnovica 25 naizmjeni鑞ih crvenih i bijelih (srebrenih) polja.
Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
Himna je Republike Hrvatske "Lijepa na筧 domovino".
Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i za箃ita tih i drugih dr綼vnih znamenja ure饀je se zakonom.

萳anak 12.

U Republici Hrvatskoj u slu綽enoj je uporabi hrvatski jezik i latini鑞o pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latini鑞o pismo u slu綽enu se uporabu mo緀 uvesti i drugi jezik te 鎖rili鑞o ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

萳anak 13.

Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.
Zakonom se ure饀je polo綼j, djelokrug i ustroj glavnog grada Zagreba.

 

III. ZA㏕ITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

1. ZAJEDNI菿E ODREDBE

萳anak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji ko緀, spolu, jeziku, vjeri, politi鑛om ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, ro餰nju, naobrazbi, dru箃venom polo綼ju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.

萳anak 15.

U Republici Hrvatskoj jam鑙 se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i za箃ita prava nacionalnih manjina ure饀je se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za dono筫nje organskih zakona.
Zakonom se mo緀, pored op鎒ga bira鑛og prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jam鑙 se sloboda izra綼vanja nacionalne pripadnosti, slobodno slu緀nje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

萳anak 16.

Slobode i prava mogu se ograni鑙ti samo zakonom da bi se za箃itila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograni鑕nje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograni鑕njem u svakom pojedinom slu鑑ju.

萳anak 17.

U doba ratnog stanja ili neposredne ugro緀nosti neovisnosti i jedinstvenosti dr綼ve, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajam鑕na Ustavom mogu se ograni鑙ti. O tome odlu鑥je Hrvatski sabor dvotre鎖nskom ve鎖nom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne mo緀 sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograni鑕nja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne mo緀 imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju ko緀, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slu鑑ju neposredne opasnosti za opstanak dr綼ve ne mo緀 se ograni鑙ti primjena odredbi Ustava o pravu na 緄vot, zabrani mu鑕nja, surovog ili poni綼vaju鎒g postupanja ili ka緉javanja, o pravnoj odre餰nosti ka緉jivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

萳anak 18.

Jam鑙 se pravo na 綼lbu protiv pojedina鑞ih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovla箃enim tijelom.
Pravo na 綼lbu mo緀 biti iznimno isklju鑕no u slu鑑jevima odre餰nima zakonom ako je osigurana druga pravna za箃ita.

萳anak 19.

Pojedina鑞i akti dr綼vne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajam鑥je se sudska kontrola zakonitosti pojedina鑞ih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

萳anak 20.

Tko se ogrije筰 o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne mo緀 se opravdati vi筰m nalogom.

 

2. OSOBNE I POLITI菿E SLOBODE I PRAVA

萳anak 21.

Svako ljudsko bi鎒 ima pravo na 緄vot.
U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

萳anak 22.

萶vjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograni鑙ti sloboda, osim kada je to odre餰no zakonom, o 鑕mu odlu鑥je sud.

萳anak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, lije鑞i鑛im ili znanstvenim pokusima.
Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.

萳anak 24.

Nitko ne mo緀 biti uhi鎒n ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pro鑙tan i uru鑕n uhi鎒niku prilikom oduzimanja slobode.
Bez sudbenoga naloga redarstvo mo緀 uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je po鑙nila te筴o kazneno djelo odre餰no zakonom. Uhi鎒na osoba mora odmah na na鑙n njoj razumljiv biti obavije箃ena o razlozima uhi鎒nja, te o svojim pravima utvr餰nima zakonom.
Svaka se osoba koja je uhi鎒na ili pritvorena ima pravo 綼liti sudu, koji 鎒 bez odgode odlu鑙ti o zakonitosti li筫nja slobode.

萳anak 25.

Sa svakim se uhi鎒nikom i osu餰nikom mora postupati 鑟vje鑞o i po箃ivati njegovo dostojanstvo.
Tko je god pritvoren i optu緀n zbog kaznenog djela, ima pravo u najkra鎒m roku, odre餰nom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobo餰n ili osu餰n.
Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, mo緀 pustiti da se brani sa slobode.
Svatko tko je bio nezakonito li筫n slobode ili osu餰n ima, u skladu sa zakonom, pravo na od箃etu i javnu ispriku.

萳anak 26.

Svi su dr綼vljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim dr綼vnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

萳anak 27.

Odvjetni箃vo kao samostalna i neovisna slu綽a osigurava svakome pravnu pomo, u skladu sa zakonom.

萳anak 28.

Svatko je nedu綼n i nitko ga ne mo緀 smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomo鎛om sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

萳anak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravi鑞o i u razumnom roku odlu鑙 o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optu綽i zbog ka緉jivog djela.
U slu鑑ju sumnje ili optu綽e zbog ka緉jivog djela osumnji鑕nik, okrivljenik ili optu緀nik ima pravo:
- da u najkra鎒m roku bude obavije箃en potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optu綽e koja se di緀 protiv njega i o dokazima koji ga terete,
- da ima odgovaraju鎒 vrijeme i mogu鎛ost za pripremu obrane,
- na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat,
- da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,
- da mu se sudi u njegovoj nazo鑞osti, ukoliko je dostupan sudu,
- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optu綽e i da zahtijeva da se osigura nazo鑞ost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optu綽e,
- na besplatnu pomo tuma鑑 ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.
Osumnji鑕nik, okrivljenik i optu緀nik ne smije se siliti da prizna krivnju.
Dokazi pribavljeni na nezakonit na鑙n ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.
Kazneni postupak mo緀 se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovla箃enog tu緄telja
.

萳anak 30.

Kaznena osuda za te筴a i osobito ne鑑sna kaznena djela mo緀, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak ste鑕nih ili zabranu stjecanja na odre餰no vrijeme nekih prava na obavljanje odre餰nih poslova, ako to zahtijeva za箃ita pravnog poretka.

萳anak 31.

Nitko ne mo緀 biti ka緉jen za djelo koje prije nego je po鑙njeno nije bilo utvr餰no zakonom ili me饀narodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se mo緀 izre鎖 kazna koja nije bila odre餰na zakonom. Ako zakon nakon po鑙njenog djela odredi bla緐 kaznu, odredit 鎒 se takva kazna.
Nikome se ne mo緀 ponovno suditi niti ga se mo緀 kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je ve pravomo鎛o oslobo餰n ili osu餰n u skladu sa zakonom.
Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i me饀narodnim ugovorom, mogu propisati slu鑑jevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga 鑜anka.

萳anak 32.

Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravi箃e.
Svaki dr綼vljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij dr綼ve i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje mo緀 se iznimno ograni鑙ti zakonom, ako je to nu緉o radi za箃ite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.

萳anak 33.

Strani dr綼vljanin i osobe bez dr綼vljanstva mogu dobiti uto鑙箃e u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepoliti鑛e zlo鑙ne i djelatnosti opre鑞e temeljnim na鑕lima me饀narodnog prava.
Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne mo緀 biti protjeran ni izru鑕n drugoj dr綼vi, osim kad se mora izvr筰ti odluka donesena u skladu s me饀narodnim ugovorom i zakonom.

萳anak 34.

Dom je nepovrediv.
Samo sud mo緀 obrazlo緀nim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretra緄.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazo鑞i pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima 箃o ih predvi餫 zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole dr綼telja stana u鎖 u dom ili prostorije te izvr筰ti pretragu bez nazo鑞osti svjedoka, ako je to neophodno radi izvr筫nja naloga o uhi鎒nju ili radi hvatanja po鑙nitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po 緄vot i zdravlje ljudi ili imovinu ve鎒g opsega.
Pretraga radi pronala緀nja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu po鑙nitelja kaznenog djela, mo緀 se poduzeti samo u nazo鑞osti svjedoka.

萳anak 35.

Svakom se jam鑙 箃ovanje i pravna za箃ita njegova osobnog i obiteljskog 緄vota, dostojanstva, ugleda i 鑑sti.

萳anak 36.

Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika op鎒nja zajam鑕na je i nepovrediva.
Samo se zakonom mogu propisati ograni鑕nja nu緉a za za箃itu sigurnosti dr綼ve ili provedbu kaznenog postupka.

萳anak 37.

Svakom se jam鑙 sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obra餴vati i koristiti samo uz uvjete odre餰ne zakonom.
Zakonom se ure饀je za箃ita podataka te nadzor nad djelovanjem informati鑛ih sustava u dr綼vi.
Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvr餰noj svrsi njihovoga prikupljanja.

萳anak 38.

Jam鑙 se sloboda mi筶jenja i izra綼vanja misli.
Sloboda izra綼vanja misli obuhva鎍 osobito slobodu tiska i drugih sredstava priop鎍vanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priop鎍vanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvje箃avanja i pristupa informaciji.
Jam鑙 se pravo na ispravak svakomu komu je javnom vije规u povrije餰no Ustavom i zakonom utvr餰no pravo.

萳anak 39.

Zabranjeno je i ka緉jivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mr緉ju ili bilo koji oblik nesno筶jivosti.

萳anak 40.

Jam鑙 se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno o鑙tovanje vjere ili drugog uvjerenja.

萳anak 41.

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od dr綼ve.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati 筴ole, u鑙li箃a, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti u緄vaju za箃itu i pomo dr綼ve.

萳anak 42.

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

萳anak 43.

Svakom se jam鑙 pravo na slobodno udru緄vanje radi za箃ite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politi鑛a, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko mo緀 slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uklju鑙vati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udru緄vanja ograni鑕no je zabranom nasilnog ugro綼vanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

萳anak 44.

Svaki dr綼vljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne slu綽e.

萳anak 45.

Hrvatski dr綼vljani imaju op鎒 i jednako bira鑛o pravo s navr筫nih 18 godina u skladu sa zakonom. Bira鑛o se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
U izborima za Hrvatski sabor i Predsjednika Republike ostvarivanje bira鑛og prava Republika Hrvatska osigurava i svojim dr綼vljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u dr綼vama u kojima se nalaze ili na koji drugi na鑙n odre餰n zakonom.

萳anak 46.

Svatko ima pravo slati predstavke i pritu綽e, davati prijedloge dr綼vnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

萳anak 47.

Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske du緉ost je svih za to sposobnih dr綼vljana.
Dopu箃en je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojni鑛ih du緉osti u oru綼nim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge du緉osti odre餰ne zakonom.

 

3. GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

萳anak 48.

Jam鑙 se pravo vlasni箃va.
Vlasni箃vo obvezuje. Nositelji vlasni鑛og prava i njihovi korisnici du緉i su pridonositi op鎒m dobru.
Strana osoba mo緀 stjecati pravo vlasni箃va uz uvjete odre餰ne zakonom.
Jam鑙 se pravo naslje餴vanja.

萳anak 49.

Poduzetni鑛a i tr緄筺a sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Dr綼va osigurava svim poduzetnicima jednak pravni polo綼j na tr緄箃u. Zabranjena je zlouporaba monopolskog polo綼ja odre餰nog zakonom.
Dr綼va poti鑕 gospodarski napredak i socijalno blagostanje gra餫na i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
Prava ste鑕na ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulaga鑥 jam鑙 se slobodno izno筫nje dobiti i ulo緀nog kapitala.

萳anak 50.

Zakonom je mogu鎒 u interesu Republike Hrvatske ograni鑙ti ili oduzeti vlasni箃vo, uz naknadu tr緄筺e vrijednosti.
Poduzetni鑛a se sloboda i vlasni鑛a prava mogu iznimno ograni鑙ti zakonom radi za箃ite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoli筧 i zdravlja ljudi.

萳anak 51.

Svatko je du綼n sudjelovati u podmirenju javnih tro筴ova, u skladu sa svojim gospodarskim mogu鎛ostima.
Porezni se sustav temelji na na鑕lima jednakosti i pravednosti.

萳anak 52.

More, morska obala i otoci, vode, zra鑞i prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemlji箃e, 箄me, biljni i 緄votinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekolo筴og zna鑕nja, za koje je zakonom odre餰no da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu za箃itu.
Zakonom se odre饀je na鑙n na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskori箃avati ovla箃enici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograni鑕nja kojima su podvrgnuti.

萳anak 53.

Hrvatska narodna banka je sredi筺ja banka Republike Hrvatske.
Polo綼j, prava i du緉osti Hrvatske narodne banke ure饀ju se zakonom.
Hrvatska narodna banka u svom je radu samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru.

萳anak 54.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i du緉ost.

萳anak 55.

Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom mo緀 osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan 緄vot.
Najdu緀 radno vrijeme odre饀je se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i pla鎒ni godi筺ji odmor i ovih se prava ne mo緀 odre鎖.
Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlu鑙vanju u poduze鎢.

萳anak 56.

Pravo zaposlenih i 鑜anova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ure饀je se zakonom i kolektivnim ugovorom.
Prava u svezi s poro餫jem, materinstvom i njegom djece ure饀ju se zakonom.

萳anak 57.

Slabim, nemo鎛ima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama dr綼va osigurava pravo na pomo za podmirenje osnovnih 緄votnih potreba.
Posebnu skrb dr綼va posve鎢je za箃iti invalidnih osoba i njihovu uklju鑙vanju u dru箃veni 緄vot.
Ne mo緀 se zabraniti primanje humanitarne pomo鎖 iz inozemstva.

萳anak 58.

Svakom se jam鑙 pravo na zdravstvenu za箃itu u skladu sa zakonom.

萳anak 59.

Radi za箃ite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udru緄vati se u me饀narodne sindikalne organizacije.
U oru綼nim snagama i redarstvu zakonom se mo緀 ograni鑙ti sindikalno organiziranje.
Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

萳anak 60.

Jam鑙 se pravo na 箃rajk.
U oru綼nim snagama, redarstvu, dr綼vnoj upravi i javnim slu綽ama odre餰nima zakonom mo緀 se ograni鑙ti pravo na 箃rajk.

萳anak 61.

Obitelj je pod osobitom za箃itom dr綼ve.
Brak i pravni odnosi u braku, izvanbra鑞oj zajednici i obitelji ure饀ju se zakonom.

萳anak 62.

Dr綼va 箃iti materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promi鑕 ostvarivanje prava na dostojan 緄vot.

萳anak 63.

Roditelji su du緉i odgajati, uzdr綼vati i 筴olovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlu鑥ju o odgoju djece.
Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Tjelesno i du筫vno o箃e鎒no i socijalno zapu箃eno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.
Djeca su du緉a brinuti se za stare i nemo鎛e roditelje.
Dr綼va osobitu skrb posve鎢je maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.

萳anak 64.

Du緉ost je svih da 箃ite djecu i nemo鎛e osobe.
Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odre餰ne dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji 箃etno utje鑕 na njihovo zdravlje ili 鎢dore餰, niti im se takav rad smije dopustiti.
Mlade, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu za箃itu na radu.

萳anak 65.

Osnovno je 筴olovanje obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjo筴olsko i visoko筴olsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.

萳anak 66.

Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne 筴ole i u鑙li箃a.

萳anak 67.

Jam鑙 se autonomija sveu鑙li箃a.
Sveu鑙li箃e samostalno odlu鑥je o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.

萳anak 68.

Jam鑙 se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetni鑛og stvarala箃va.
Dr綼va poti鑕 i poma緀 razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Dr綼va 箃iti znanstvena, kulturna i umjetni鑛a dobra kao duhovne narodne vrednote.
Jam鑙 se za箃ita moralnih i materijalnih prava koja proistje鑥 iz znanstvenoga, kulturnog, umjetni鑛og, intelektualnog i drugog stvarala箃va.
Dr綼va poti鑕 i poma緀 skrb o tjelesnoj kulturi i 筽ortu.

萳anak 69.

Svatko ima pravo na zdrav 緄vot.
Dr綼va osigurava uvjete za zdrav okoli.
Svatko je du綼n, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posve鎖vati za箃iti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoli筧.


IV. USTROJSTVO DR瓵VNE VLASTI

1. HRVATSKI SABOR

萳anak 70.

Hrvatski sabor je predstavni鑛o tijelo gra餫na i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

萳anak 71.

Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvi筫 160 zastupnika koji se, na temelju op鎒g i jednakoga bira鑛og prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

萳anak 72.

Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od 鑕tiri godine.
Zakonom se odre饀je broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.

萳anak 73.

Izbori se za zastupnike u Hrvatski sabor odr綼vaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspu箃anja Hrvatskoga sabora.
Prvo zasjedanje Hrvatskoga sabora odr綼va se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.
Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazo鑞a ve鎖na zastupnika
.

萳anak 74.

Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezuju鎖 mandat.
Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu nov鑑nu naknadu i imaju druga prava odre餰na zakonom.

萳anak 75.

Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.
Zastupnik ne mo緀 biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili ka緉jen za izra緀no mi筶jenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.
Zastupnik ne mo緀 biti pritvoren niti se protiv njega mo緀 pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora.
Zastupnik mo緀 biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zate鑕n da vr筰 ka緉jivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju du緀m od pet godina. O takvom se slu鑑ju izvje规uje predsjednika Hrvatskoga sabora.
Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik li筰 slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlu鑥je mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time 箃o njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

萳anak 76.

Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru mo緀 se zakonom produ緄ti samo u slu鑑ju rata ili u slu鑑jevima iz 鑜anka 17. i 100. Ustava.

萳anak 77.

Hrvatski sabor mo緀 se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odlu鑙 ve鎖na svih zastupnika.
Predsjednik Republike mo緀 sukladno odredbama 鑜anka 103. Ustava, raspustiti Hrvatski sabor.

萳anak 78.

Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godi筺je: prvi put, izme饀 15. sije鑞ja i 15. srpnja i drugi put, izme饀 15. rujna i 15. prosinca.
Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili ve鎖ne zastupnika.
Predsjednik Hrvatskoga sabora mo緀 uz prethodno pribavljeno mi筶jenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.

萳anak 79.

Hrvatski sabor ima predsjednika i jednog ili vi筫 podpredsjednika.
Unutarnje ustrojstvo i na鑙n rada Hrvatskoga sabora ure饀je se poslovnikom.
Poslovnik se donosi ve鎖nom glasova svih zastupnika.

萳anak 80.

Hrvatski sabor:
- odlu鑥je o dono筫nju i promjeni Ustava,
- donosi zakone,
- donosi dr綼vni prora鑥n,
- odlu鑥je o ratu i miru,
- donosi akte kojima izra綼va politiku Hrvatskoga sabora,
- donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
- ostvaruje gra餫nski nadzor nad oru綼nim snagama i slu綽ama sigurnosti Republike Hrvatske,
- odlu鑥je o promjeni granica Republike Hrvatske,
- raspisuje referendum,
- obavlja izbore, imenovanja i razrje筫nja, u skladu s Ustavom i zakonom,
- nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih du緉osti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
- daje amnestiju za kaznena djela,
- obavlja druge poslove utvr餰ne Ustavom.

萳anak 81.

Ako Ustavom nije druga鑙je odre餰no, Hrvatski sabor donosi odluke ve鎖nom glasova ukoliko je na sjednici nazo鑞a ve鎖na zastupnika.
Zastupnici glasuju osobno.

萳anak 82.

Zakone (organski zakoni) kojima se ure饀ju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotre鎖nskom ve鎖nom glasova svih zastupnika.
Zakone (organski zakoni) kojima se razra饀ju Ustavom utvr餰na ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i na鑙n rada dr綼vnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi ve鎖nom glasova svih zastupnika.
Odluku iz 鑜anka 7. stavka 2. i 鑜anka 8. Ustava Hrvatski sabor donosi dvotre鎖nskom ve鎖nom glasova svih zastupnika.

萳anak 83.

Sjednice su Hrvatskoga sabora javne.

萳anak 84.

Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske.

萳anak 85.

Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupni鑛a pitanja.
Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskoga sabora mo緀 podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog 鑜ana.
Postavljanje zastupni鑛ih pitanja i podno筫nje interpelacije pobli緀 se ure饀ju poslovnikom.

萳anak 86.

Hrvatski sabor mo緀 raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike mo緀 na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje dr緄 da je va緉o za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga 鑜anka Hrvatski sabor 鎒 raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatra緄 deset posto od ukupnog broja bira鑑 u Republici Hrvatskoj.
Na referendumu se odlu鑥je ve鎖nom bira鑑 koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila ve鎖na od ukupnog broja bira鑑 u Republici Hrvatskoj.
Odluka donesena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon.

萳anak 87.

Hrvatski sabor mo緀, najvi筫 na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama ure饀je pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvr餰nih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i na鑙n rada dr綼vnih tijela i lokalne samouprave.
Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.
Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odlu鑙 druk鑙je.

萳anak 88.

Predsjednik Republike proglasit 鎒 zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru.
Ako Predsjednik Republike smatra da progla筫ni zakon nije u skladu s Ustavom, mo緀 pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

萳anak 89.

Prije nego 箃o stupe na snagu zakoni i drugi propisi dr綼vnih tijela objavljuju se u "Narodnim novinama", slu綽enom listu Republike Hrvatske.
Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan na鑙n u skladu sa zakonom.
Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom druk鑙je odre餰no.
Zakoni i drugi propisi dr綼vnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.
Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

萳anak 90.

Dr綼vni se prihodi i rashodi utvr饀ju u dr綼vnom prora鑥nu.
U zakonu 鑙ja primjena tra緄 financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.

萳anak 91.

Hrvatski sabor mo緀 osnivati istra緉a povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.
Istra緉a povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.
Predsjednika istra緉og povjerenstva bira ve鎖na zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.

萳anak 92.

Pu鑛i je pravobranitelj opunomo鎒nik Hrvatskoga sabora koji 箃iti ustavna i zakonska prava gra餫na u postupku pred dr綼vnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.
Pu鑛og pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.
Uvjeti za izbor i razrje筫nje, djelokrug i na鑙n rada pu鑛og pravobranitelja i njegovih zamjenika ure饀ju se zakonom.
U okviru institucije pu鑛og pravobranitelja osigurat 鎒 se za箃ita ustavnih i zakonskih prava gra餫na u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oru綼nim snagama i slu綽ama sigurnosti, za箃ita prava gra餫na pred tijelima lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave te za箃ita prava na lokalnu i podru鑞u (regionalnu) samoupravu pred tijelima dr綼vne vlasti.

 

2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

萳anak 93.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Republike brine se za redovito i uskla餰no djelovanje te za stabilnost dr綼vne vlasti.
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

萳anak 94.

Predsjednik Republike bira se na temelju op鎒g i jednakoga bira鑛og prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.
Nitko ne mo緀 biti biran vi筫 od dva puta za Predsjednika Republike.
Predsjednik Republike bira se ve鎖nom svih bira鑑 koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu ve鎖nu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.
Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najvi筫 glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stje鑕 kandidat koji je sljede鎖 po broju dobivenih glasova.
Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najvi筫 60 dana prije isteka mandata.
Prije preuzimanja du緉osti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske pola緀 sve鑑nu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje ure饀je se zakonom.

萳anak 95.

Predsjednik Republike ne mo緀 obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu du緉ost.
Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na 鑜anstvo u politi鑛oj stranci, o 鑕mu obavje箃ava Hrvatski sabor.

萳anak 96.

U slu鑑ju kra鎒 sprije鑕nosti uslijed odsutnosti, bolesti ili kori箃enja godi筺jeg odmora, Predsjednik Republike mo緀 povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na du緉ost odlu鑥je Predsjednik Republike.
U slu鑑ju du緀 sprije鑕nosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u stanju odlu鑙ti o povjeravanju du緉osti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima du緉ost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlu鑥je na prijedlog Vlade.
U slu鑑ju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavje箃ava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, du緉ost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.
Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik Republike donosi akt o progla筫nju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se odr綼ti u roku od 60 dana od dana preuzimanja du緉osti privremenog predsjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga 鑜anka.

萳anak 97.

Predsjednik Republike:
- raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje,
- raspisuje referendum u skladu s Ustavom,
- povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupni鑛ih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, u緄va povjerenje ve鎖ne svih zastupnika,
- daje pomilovanja,
- dodjeljuje odlikovanja i priznanja odre餰na zakonom,
- obavlja druge du緉osti odre餰ne Ustavom.

萳anak 98.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske sura饀ju u oblikovanju i provo餰nju vanjske politike.
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlu鑥je o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz mi筶jenje nadle緉og odbora Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu 筫fova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih 筫fova diplomatskih misija.

萳anak 99.

Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oru綼nih snaga Republike Hrvatske.
Predsjednik Republike imenuje i razrje箄je vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaklju鑥je mir.
U slu鑑ju neposredne ugro緀nosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti dr綼ve Predsjednik Republike mo緀, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oru綼nih snaga iako nije progla筫no ratno stanje.

萳anak 100.

Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike mo緀 donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom ure饀je sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.
U slu鑑ju neposredne ugro緀nosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti dr綼ve, ili kad su tijela dr綼vne vlasti onemogu鎒na da redovito obavljaju svoje ustavne du緉osti, Predsjednik Republike mo緀, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.
Predsjednik Republike podnijet 鎒 uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru 鑙m se bude mogao sastati.
Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu u skladu sa stavkom 3. ovoga 鑜anka ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje va緄ti.
U slu鑑ju iz stavka 1. i 2. ovoga 鑜anka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.

萳anak 101.

Predsjednik Republike mo緀 predlo緄ti Vladi da odr緄 sjednicu i razmotri odre餰na pitanja.
Predsjednik Republike mo緀 biti nazo鑑n sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

萳anak 102.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, sura饀ju u usmjeravanju rada sigurnosnih slu綽i.
Imenovanje 鑕lnika sigurnosnih slu綽i, uz prethodno pribavljeno mi筶jenje nadle緉og odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

萳anak 103.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka mo緀 raspustiti Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese dr綼vni prora鑥n.
Predsjednik Republike ne mo緀 na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski sabor dok traje postupak za utvr餴vanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.

萳anak 104.

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju po鑙ni u obavljanju svojih du緉osti.
Postupak za utvr餴vanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike mo緀 pokrenuti Hrvatski sabor dvotre鎖nskom ve鎖nom svih zastupnika.
O odgovornosti Predsjednika Republike odlu鑥je Ustavni sud Republike Hrvatske dvotre鎖nskom ve鎖nom svih sudaca.
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokre鎒 odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.
Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje du緉ost po sili Ustava.

萳anak 105.

Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.
Predsjednik Republike ne mo緀 biti pritvoren niti se protiv njega mo緀 pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.
Predsjednik Republike mo緀 biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zate鑕n da 鑙ni kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju du緀m od pet godina. U takvom slu鑑ju dr綼vno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, du緉o je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

萳anak 106.

Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih du緉osti poma緐 savjetodavna tijela. 萳anove tih tijela imenuje i razrje箄je Predsjednik Republike. Nisu dopu箃ena imenovanja koja su u suprotnosti s na鑕lom diobe vlasti.
Savjetodavni, stru鑞i i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug Ureda ure饀je se zakonom i pravilnikom.

 

3. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

萳anak 107.

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvr筺u vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

萳anak 108.

Vladu Republike Hrvatske 鑙ne predsjednik, jedan ili vi筫 podpredsjednika i ministri.
Bez odobrenja Vlade predsjednik i 鑜anovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu du緉ost.

萳anak 109.

萳anove Vlade predla緀 osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.
Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihva鎍nja mandata, mandatar je du綼n program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatra緄ti glasovanje o povjerenju.
Vlada stupa na du緉ost kad joj povjerenje iska緀 ve鎖na svih zastupnika u Hrvatskom saboru.
Predsjednik i 鑜anovi Vlade pola緐 sve鑑nu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvr饀je se zakonom.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rje筫nje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rje筫nje o imenovanju 鑜anova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

萳anak 110.

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihva鎍nja mandata, Predsjednik Republike mu mo緀 produ緄ti mandat za najvi筫 jo 30 dana.
Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predlo緀na Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit 鎒 mandat za sastav Vlade drugoj osobi.

萳anak 111.

Ako Vlada ne bude sastavljena u skladu s 鑜ankom 109. i 110. Ustava, Predsjednik Republike 鎒 imenovati privremenu nestrana鑛u Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

萳anak 112.

Vlada Republike Hrvatske:
- predla緀 zakone i druge akte Hrvatskom saboru,
- predla緀 dr綼vni prora鑥n i zavr筺i ra鑥n,
- provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora,
- donosi uredbe za izvr筫nje zakona,
- vodi vanjsku i unutarnju politiku,
- usmjerava i nadzire rad dr綼vne uprave,
- brine o gospodarskom razvitku zemlje,
- usmjerava djelovanje i razvitak javnih slu綽i,
- obavlja druge poslove odre餰ne Ustavom i zakonom.

萳anak 113.

Ustrojstvo, na鑙n rada, odlu鑙vanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i poslovnikom.

萳anak 114.

Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.
Predsjednik i 鑜anovi Vlade zajedni鑛i su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje podru鑚e rada.

萳anak 115.

Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru mo緀 se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom 鑜anu ili Vladi u cjelini.
Glasovanje o povjerenju Vladi mo緀 zahtijevati i njezin predsjednik.
Ne mo緀 se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.
Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.
Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala ve鎖na od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru.
Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od 筫st mjeseci.
Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i 鑜anovima koje predla緀 za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit 鎒 o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike 鎒 odmah donijeti odluku o raspu箃anju Hrvatskoga sabora i istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor.
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom 鑜anu Vlade, predsjednik Vlade mo緀 umjesto njega predlo緄ti drugoga 鑜ana Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.
U svim slu鑑jevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku postupit 鎒 se u skladu sa stavkom 7. ovoga 鑜anka.

萳anak 116.

Ustrojstvo i poslovi dr綼vne uprave i na鑙n njihovog obavljanja ure饀ju se zakonom.
Odre餰ni poslovi dr綼vne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
Zakonom i drugim propisima ure饀je se status dr綼vnih slu綽enika te radno-pravni status namje箃enika.

 

4. SUDBENA VLAST

萳anak 117.

Sudbenu vlast obavljaju sudovi.
Sudbena vlast je samostalna i neovisna.
Sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

萳anak 118.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najvi筰 sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost gra餫na.
Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mi筶jenje Op鎒 sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadle緉og odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrje箄je Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na 鑕tiri godine.
Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima ure饀je se zakonom.

萳anak 119.

Sudske su rasprave javne i presude se izri鑥 javno, u ime Republike Hrvatske.
Javnost se mo緀 isklju鑙ti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nu緉i u demokratskom dru箃vu radi interesa morala, javnog reda ili dr綼vne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi za箃ite privatnog 緄vota stranaka, ili u bra鑞im sporovima i postupcima u svezi sa skrbni箃vom i posvojenjem, ili radi 鑥vanja vojne, slu綽ene ili poslovne tajne i za箃ite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mi筶jenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti 箃etna za interese pravde.

萳anak 120.

U su餰nju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.

萳anak 121.

Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u su餰nju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izra緀no mi筶jenje ili glasovanje pri dono筫nju sudbene odluke, osim ako se radi o kr筫nju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.
Sudac ne mo緀 u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela u鑙njenog u obavljanju suda鑛e du緉osti biti pritvoren bez odobrenja Dr綼vnoga sudbenog vije鎍.

萳anak 122.

Suda鑛a du緉ost je stalna.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga 鑜anka prigodom prvog stupanja na suda鑛u du緉ost suci 鎒 se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju du緉ost stalno.
Sudac 鎒 biti razrije筫n suda鑛e du緉osti:
- ako to sam zatra緄,
- ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju du緉ost,
- ako bude osu餰n za kazneno djelo koje ga 鑙ni nedostojnim obavljanja suda鑛e du緉osti,
- ako u skladu sa zakonom, zbog po鑙njenoga te筴og stegovnog djela, tako odlu鑙 Dr綼vno sudbeno vije鎒,
- kad navr筰 sedamdeset godina.
Protiv odluke o razrje筫nju suda鑛e du緉osti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske 綼lbu o kojoj Ustavni sud odlu鑥je na na鑙n i u sastavu odre餰nom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Protiv odluke Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo 綼lbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O 綼lbi odlu鑥je Ustavni sud na na鑙n i po postupku kako je to odre餰no Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
U slu鑑jevima iz stavka 4. i 5. ovoga 鑜anka Ustavni sud du綼n je odlu鑙ti u roku od 30 dana od primitka 綼lbe. Odluka Ustavnog suda isklju鑥je pravo na ustavnu tu綽u.
Sudac ne mo緀 biti premje箃en protivno njegovoj volji osim u slu鑑ju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.
Sudac ne mo緀 obavljati slu綽u ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa suda鑛om du緉o规u.

萳anak 123.

Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrje箄je te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlu鑥je Dr綼vno sudbeno vije鎒.
Dr綼vno sudbeno vije鎒 u postupku imenovanja i razrje筫nja sudaca du緉o je pribaviti mi筶jenje nadle緉og odbora Hrvatskoga sabora.
Dr綼vno sudbeno vije鎒 ima jedanaest 鑜anova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveu鑙li筺ih profesora pravnih znanosti bira Hrvatski sabor na na鑙n i u postupku odre餰nim zakonom. Ve鎖na od ukupnog broja 鑜anova Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 mora biti iz reda sudaca.
Predsjednici sudova ne mogu biti birani za 鑜anove Dr綼vnoga sudbenog vije鎍.
萳anovi Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 biraju se na vrijeme od 鑕tiri godine, s time da 鑜anom Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 nitko ne mo緀 biti vi筫 od dva puta uzastopce.
Predsjednika Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 bira tajnim glasovanjem ve鎖na 鑜anova Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 na vrijeme od dvije godine.
Djelokrug i na鑙n rada Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 ure饀je se zakonom.

 

5. DR瓵VNO ODVJETNI㏕VO

萳anak 124.

Dr綼vno odvjetni箃vo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovla箃eno i du緉o postupati protiv po鑙nitelja kaznenih i drugih ka緉jivih djela, poduzimati pravne radnje radi za箃ite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za za箃itu Ustava i zakona.
Glavnoga dr綼vnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme od 鑕tiri godine Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mi筶jenje nadle緉og odbora Hrvatskoga sabora.
Prigodom prvog stupanja na dr綼vnoodvjetni鑛u du緉ost zamjenici dr綼vnog odvjetnika 鎒 se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja zamjenik dr綼vnog odvjetnika obavlja svoju du緉ost stalno.
Zamjenike dr綼vnih odvjetnika u skladu s Ustavom i zakonom imenuje, razrje箄je i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlu鑥je Dr綼vnoodvjetni鑛o vije鎒. Dr綼vnoodvjetni鑛o vije鎒 bira Hrvatski sabor na na鑙n i u postupku odre餰nim zakonom. Ve鎖na od ukupnog broja 鑜anova Dr綼vnoodvjetni鑛og vije鎍 mora biti iz reda zamjenika dr綼vnih odvjetnika.
萫lnici dr綼vnih odvjetni箃ava ne mogu biti birani za 鑜anove Dr綼vnoodvjetni鑛og vije鎍.
Djelokrug, ustrojstvo i na鑙n rada Dr綼vnoodvjetni鑛og vije鎍 ure饀je se zakonom.
Ustanovljavanje, ustrojstvo, djelokrug i nadle緉ost dr綼vnog odvjetni箃va ure饀je se zakonom.


V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

萳anak 125.

Ustavni sud Republike Hrvatske 鑙ni trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, dr綼vnih odvjetnika, odvjetnika i sveu鑙li筺ih profesora pravnih znanosti.
Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadle綼n za Ustav.
Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od 鑕tiri godine.

萳anak 126.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu du緉ost.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

萳anak 127.

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske mo緀 biti razrije筫n du緉osti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatra緄 da bude razrije筫n, ako bude osu餰n na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, 箃o utvr饀je sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju du緉ost.

萳anak 128.

Ustavni sud Republike Hrvatske:
- odlu鑥je o suglasnosti zakona s Ustavom,
- odlu鑥je o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,
- mo緀 ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali va緄ti ako od tog prestanka do podno筫nja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije pro筶o vi筫 od godine dana,
- odlu鑥je povodom ustavnih tu綽i protiv pojedina鑞ih odluka dr綼vnih tijela, tijela jedinica lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrije餰na ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i podru鑞u (regionalnu) samoupravu zajam鑕ni Ustavom Republike Hrvatske,
- prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uo鑕nim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvje规uje Hrvatski sabor,
- rje筧va sukob nadle緉osti izme饀 tijela zakonodavne, izvr筺e i sudbene vlasti,
- odlu鑥je, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
- nadzire ustavnost programa i djelovanja politi鑛ih stranaka i mo緀, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,
- nadzire ustavnost i zakonitost izbora i dr綼vnog referenduma i rje筧va izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,
- obavlja druge poslove odre餰ne Ustavom.

萳anak 129.

Ako Ustavni sud utvrdi da nadle緉o tijelo nije donijelo propis za izvr筫nje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je du緉o takav propis donijeti, o tome obavje箃ava Vladu, a o propisima koje je bila du緉a donijeti Vlada, obavje箃ava Hrvatski sabor.

萳anak 130.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut 鎒 zakon ako utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut 鎒 ili poni箃iti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
U slu鑑jevima iz 鑜anka 128. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet 鎒 odluku o utvr餰nju neustavnosti ili nezakonitosti.

萳anak 131.

Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove du緉osti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, za箃ita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajam鑕nih Ustavom i druga pitanja va緉a za izvr筧vanje du緉osti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske ure饀ju se ustavnim zakonom.
Ustavni zakon donosi se po postupku odre餰nom za promjenu Ustava.
Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske ure饀je se njegovim poslovnikom.


VI. MJESNA, LOKALNA I PODRU萅A (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

萳anak 132.

Gra餫nima se jam鑙 pravo na lokalnu i podru鑞u (regionalnu) samoupravu.
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno podru鑞ih (regionalnih) predstavni鑛ih tijela koja su sastavljena od 鑜anova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i op鎒ga bira鑛og prava.
Gra餫ni mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlu鑙vanja u skladu sa zakonom i statutom.

萳anak 133.

Jedinice lokalne samouprave su op鎖ne i gradovi i njihovo podru鑚e odre饀je se na na鑙n propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.
Jedinice podru鑞e (regionalne) samouprave su 緐panije. Podru鑚e 緐panije odre饀je se na na鑙n propisan zakonom.
Zakonom se mo緀 glavnom gradu Zagrebu utvrditi polo綼j 緐panije. Ve鎖m gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti 緐panije.
U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.

萳anak 134.

Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe gra餫na, a osobito poslove koji se odnose na ure餰nje naselja i stanovanja, prostorno i urbanisti鑛o planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu za箃itu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, za箃itu potro筧鑑, za箃itu i unapre餰nje prirodnog okoli筧, protupo綼rnu i civilnu za箃itu.
Jedinice podru鑞e (regionalne) samouprave obavljaju poslove od podru鑞og (regionalnog) zna鑕nja, a osobito poslove koji se odnose na 筴olstvo, zdravstvo, prostorno i urbanisti鑛o planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mre緀 obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.
Poslovi lokalnog i podru鑞og (regionalnog) djelokruga ure饀ju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost 鎒 imati ona tijela koja su najbli綼 gra餫nima.
Prilikom odre餴vanja djelokruga jedinica lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave mora se voditi ra鑥na o 筰rini i prirodi poslova i o zahtjevima u鑙nkovitosti i ekonomi鑞osti.

萳anak 135.

Jedinice lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogu鎛ostima.

萳anak 136.

U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave samostalna su i podlije緐 samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovla箃enih dr綼vnih tijela.

萳anak 137.

Jedinice lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspola緐 u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i podru鑞e (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predvi餰nim Ustavom i zakonom.
Dr綼va je du緉a pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.


VII. ME蠻NARODNI ODNOSI

1. ME蠻NARODNI UGOVORI

萳anak 138.

U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima me饀narodnog prava, sklapanje me饀narodnih ugovora u nadle緉osti je, ovisno o naravi i sadr綼ju me饀narodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

萳anak 139.

Hrvatski sabor potvr饀je me饀narodne ugovore koji tra緀 dono筫nje ili izmjenu zakona, me饀narodne ugovore vojne i politi鑛e naravi i me饀narodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
Me饀narodne ugovore kojima se me饀narodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvr饀je dvotre鎖nskom ve鎖nom glasova svih zastupnika.
Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu me饀narodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga 鑜anka.
Me饀narodne ugovore koji ne podlije緐 potvr餴vanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

萳anak 140.

Me饀narodni ugovori koji su sklopljeni i potvr餰ni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, 鑙ne dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na na鑙n koji su u njima utvr餰ni, ili suglasno op鎖m pravilima me饀narodnog prava.


2. UDRU甀VANJE I RAZDRU甀VANJE

萳anak 141.

Pravo da pokrenu postupak udru緄vanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr綼vama ima najmanje jedna tre鎖na zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
Zabranjuje se pokretanje postupka udru緄vanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr綼vama u kojem bi udru緄vanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dr綼vnog zajedni箃va, odnosno neke balkanske dr綼vne sveze u bilo kojem obliku.
O udru緄vanju Republike Hrvatske prethodno odlu鑥je Hrvatski sabor dvotre鎖nskom ve鎖nom glasova svih zastupnika.
Odluka o udru緄vanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu ve鎖nom glasova ukupnog broja bira鑑 u dr綼vi.
Referendum se mora odr綼ti u roku od 30 dana od dana dono筫nja odluke Hrvatskoga sabora.
Odredbe ovoga 鑜anka o udru緄vanju odnose se i na uvjete i postupak razdru緄vanja Republike Hrvatske.

VIII. PROMJENA USTAVA

萳anak 142.

Pravo da predlo緄 promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

萳anak 143.

Hrvatski sabor odlu鑥je da li 鎒 pristupiti promjeni Ustava ve鎖nom glasova svih zastupnika.
Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvr饀je ve鎖nom glasova svih zastupnika.

萳anak 144.

O promjeni Ustava odlu鑥je Hrvatski sabor dvotre鎖nskom ve鎖nom glasova svih zastupnika.

萳anak 145.

Promjenu Ustava progla筧va Hrvatski sabor.


IX. ZAVR㎞E ODREDBE

萳anak 146.

Stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 28/2001) prestaje s radom 畊panijski dom Hrvatskoga sabora te prestaje du緉ost dosada筺jem predsjedniku i 鑜anovima Dr綼vnoga sudbenog vije鎍 i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

萳anak 147.

Hrvatski sabor donijet 鎒 Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske.

Buka crkvena zvona