Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 17. stavaka 2. i 3. Zakona o zaštiti od buke ("Narodne novine", broj 20/03.).


1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 17. stavaka 2. i 3. Zakona o zaštiti od buke ("Narodne novine", broj 20/03.) podnio je mr. sc. Petar M. Radelj iz Zagreba (u daljnjem tekstu: predlagatelj).

2. Osporene odredbe glase:

"Članak 17.

(2) U naseljenim mjestima dopušta se zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima od 7 do 19 sati.

(3) Iznimku od odredbe stavka 2. ovoga članka čine oglašavanja zvona, odnosno elektroakustičkih uređaja za vjerske obrede na dane vjerskih blagdana."

3. Predlagatelj smatra da su osporene odredbe nesuglasne s odredbama članaka 3., 16. stavka 2., 41., 52. i 68. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući prijedlog, predlagatelj u bitnom, navodi da je u većini naseljenih mjesta u Republici Hrvatskoj stoljećima u uporabi zvučno oglašavanje zvonima u vjerske, kulturološke, obrambene (meteorološke) i druge, poglavito antropološke svrhe. Ističe da je zvučno oglašavanje zvonima postalo nerazdvojni dio čovjekova okoliša u Republici Hrvatskoj te steklo svojstvo stvari od osobitoga kulturnog i povijesnog značenja kao i svojstvo kulturnoga dobra za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Predlagatelj smatra da se osporenim odredbama, suprotno člancima 3., 16. stavku 2., 41., 52. i 68. Ustava, onemogućava slobodno zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima. Ističe da se u većini naseljenih mjesta u Republici Hrvatskoj, pozivanje vjernika na molitvu (oglašavanjem zvonima ili elektroakustičkim uređajima) obavlja i izvan razdoblja u kojemu je, prema osporenoj odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o zaštiti od buke, dopušteno zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima. Stoga smatra da se osporenim odredbama ograničava pravo vjerskih zajednica na slobodno i javno obavljanje vjerskih obreda zajamčeno člankom 41. stavkom 2. Ustava. Pored toga, ističe da se osporenim odredbama onemogućava zvučno oglašavanje zvonima u kulturološke svrhe (odbrojavanje sati) i antropološke (slavljeničke i žalobne) svrhe u razdoblju od 19 do 7 sati. Predlagatelj ističe da bi primjenom osporenih odredaba bila "smanjena, neosnovano ograničena i ugrožena vjerska, kulturna i umjetnička prava pojedinaca, skupina i zajednica diljem države, oštećeni baština i okoliš, a odredbe Ustava obezvrijeđene".

Predlaže da Ustavni sud stavi izvan snage ili do donošenja konačne odluke povodom prijedloga, odgodi primjenu osporenih odredaba članka 17. stavaka 2. i 3. Zakona o zaštiti od buke, te da nakon provedenog postupka ukine osporene odredbe.

4. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 49/02. - pročišćeni tekst), od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, kao stručnog nositelja izrade Nacrta Zakona o zaštiti od buke, zatraženo je očitovanje o prijedlogu. Ministarstvo nije Sudu dostavilo očitovanje.

Prijedlog nije osnovan.

5. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba članka 17. stavaka 2. i 3. Zakona o zaštiti od buke s Ustavom su odredbe članaka 5. stavka 1., 16. i 41. stavka 2. Ustava.

Članak 5. stavak 1.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom (...).

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 41. stavak 2.

Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede (...), a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

6. Zakonom o zaštiti od buke određuju se mjere zaštite od buke na kopnu, vodi i u zraku te nadzor nad provedbom tih mjera radi sprječavanja ili smanjivanja buke i otklanjanja opasnosti za zdravlje ljudi (članak 1. stavak 1. Zakona o zaštiti od buke).

Osnovna svrha Zakona o zaštiti od buke je zaštita zdravlja ljudi od štetnog djelovanja buke.

7. Temeljni predlagateljev prigovor svodi se na tvrdnju da se osporenim odredbama Zakona o zaštiti od buke, suprotno odredbama članaka 16. stavka 2. i 41. stavka 2. Ustava, ograničava Ustavom zajamčeno pravo vjerskih zajednica na slobodno i javno obavljanje vjerskih obreda.

Razmatrajući osnovanost prijedloga u navedenom smislu, Ustavni sud polazi od utvrđenja da Ustavom zajamčena sloboda vjerskih zajednica da obavljaju vjerske obrede, nedvojbeno, obuhvaća i pravo vjerskih zajednica na oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima.

Osporenom odredbom članka 17. stavka 2. Zakona o zaštiti od buke ograničeno je vremensko razdoblje u kojemu je dopušteno zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima (od 7 do 19 sati).

Dakle, osporenom je zakonskom odredbom ograničena sloboda obavljanja vjerskih obreda u jednom njezinom segmentu.

Međutim, prema ocjeni Ustavnog suda, sloboda vjerskih zajednica da obavljaju vjerske obrede u smislu odredbe članka 41. stavka 2. Ustava ne znači apsolutnu slobodu koja ni na koji način ne može biti ograničena.

Polazeći od činjenice da je zakonskim ograničenjem obuhvaćen samo jedan segment ustavne slobode vjerskih zajednica, kao i činjenice da se ograničenje odnosi na razdoblje od 19 sati do 7 sati (dakle, na razdoblje u kojemu se vjerski obredi, u pravilu ne obavljaju), te imajući u vidu cilj ograničenja, Ustavni sud ocjenjuje da navedeno ograničenje nije u suprotnosti s odredbama članka 16. Ustava, te da je ono razmjerno naravi potrebe zbog koje je propisano.

Pored toga valja istaknuti i činjenicu da je osporenom odredbom članka 17. stavka 3. Zakona o zaštiti od buke predviđena iznimka od pravila iz stavka 2. tog članka (kojim je propisano ograničenje). Navedena odredba stavka 3. (prema kojoj se ograničenje iz stavka 2. članka 17. ne odnosi na oglašavanje zvona, odnosno elektroakustičkih uređaja za vjerske obrede na dane vjerskih blagdana) upućuje na zaključak da zakonodavac uvažava činjenicu o postojanju potrebe za odstupanjem od pravila propisanog u stavku 2. istog članka.

Slijedom iznijetog, ocjena je Ustavnog suda da osporene odredbe Zakona o zaštiti od buke nisu nesuglasne s odredbama članka 41. stavka 2. Ustava.

8. Budući da osporena odredba članka 17. stavka 2. Zakona o zaštiti od buke ne zabranjuje zvučno oglašavanje zvonima, već samo ograničava vremensko razdoblje u kojemu je dopušteno oglašavanje zvonima, Ustavni sud ocijenio je da osporene odredbe nisu nesuglasne s odredbom članka 68. Ustava (prema kojoj država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote), na koju predlagatelj ukazuje.

9. Prema članku 3. Ustava, sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Prema članku 52. stavku 1. Ustava, more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti (stavak 2. članka 52. Ustava).

Polazeći od sadržaja osporenih odredaba kao i odredaba članaka 3. i 52. Ustava, Ustavni sud je ocijenio da predlagateljevi navodi nisu doveli u sumnju suglasnost osporenih odredaba Zakona o zaštiti od buke s navedenim odredbama Ustava.

10. Slijedom iznijetog, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske riješeno je kao u izreci.

11. S obzirom na izreku ovog rješenja, prijedlog za odgodu primjene osporenih odredaba članka 17. stavaka 2. i 3. Zakona o zaštiti od buke, Ustavni sud nije razmatrao.

Broj: U-I-493/2003
Zagreb, 22. prosinca 2004.