buka zvona crkve

Kome zvone zvona?

Priča iz zone sumraka

 

Nemoguća misija, gotovo FAQ

Odgovor na pitanje može li se što učiniti da se crkvena zvonjava svede u zakonom propisane granice da Vas ne budi prije 7 sati ujutro i ne zlostavlja nakon 19 sati glasi – može. No odgovor na pitanje kako to postići nije lako dati. Način na koji je to uspjelo meni u Malom Lošinju ne mora nužno donijeti uspjeh i na drugome mjestu, a ima načina koje bi još valjalo testirati.

U svakom slučaju, upustite li se u tu avanturu neizvjesnog ishoda morate biti spremni na izvjesne rizike. Dok će Vas neki smatrati samo čudakom ili čudakinjom, drugi će Vas proglašavati antikristom i sotonističkim mrziteljem katoličke vjere. Izložit ćete se riziku da Vas optuže kako napadate vjerske slobode vjernika i stoljetnu tradiciju, a mogu Vas proglasiti i abnormalnim predbacujući Vam što ne uživate u ”usklađenom milozvučnom tonalitetu, koji godi uhu svakog normalnog čovjeka”. Zgražat će se što ste netolerantni jer ne tolerirate kršenje zakona, a mogu Vas i prokleti sa propovjedaonice. Ne čudite se ako Vam predbace što se bunite, a živite u zgradi sagrađenoj na bivšem crkvenom vlasništvu. Ipak, imat ćete mnogo "navijača", a među njima i potajnih od koji će Vas neki javno osuđivati.

Postoje tri moguća puta (radikalne mjere utjerivanja zakona u privatnojizvedbi poput rušenja zvonika ili razbijanja elektroničkog uređaja za kontrolu zvonjave ne razmatram) no ni jedan od njih ne garantira uspjeh. Možete:

1. podići tužbu protiv prekršitelja zakona
2. podnijeti prijavu sanitarnoj inspekciji
3. angažirati medije

Tužba
Osnovu za tužbu daje članak 110. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji pod nazivom "imisije" nabraja štetne utjecaje koje Vam može prouzročiti susjed. Među pobrojanim imisijama spomenuta je i buka. Zakon kaže:

(1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).
(2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

Ukratko, tužitelj bi mogao podnijeti tužbu mjesnom sudu u kojoj bi naveo da kršenjem članka 17. zakona o zaštiti od buke tuženik izlaže tužitelja prekomjernim imisijama čime mu nanosi štetu ugrožavajući mu zdravlje i radnu sposobnost zbog onemogućavanja odmora i uskraćivanja sna.

Možda je ohrabrujući znak to što je općinski sud u Malom Lošinju donio presudu koja je možda presedan u hrvatskom pravosuđu. Predmet tužbe bila je prekomjerna javna rasvjeta. Ako svjetlosno zagađenje može biti priznato kao štetna imisija, možda bi se našao sud koji bi osudio zagađenje bukom.

No, u spomenutoj parnici tuženik je bio Grad Mali Lošinj, dakle tek jedna lokalna uprava, pa se sud smio držati zakona "kao pijan plota". Postavlja se pitanje kako bi postupio da je tužena bila Crkva, kad njeni dužnosnici na sav glas u medijima zahtijevaju da se o njihovom kršenju zakona raspravlja u crkvenim vijećima. Za njih, kao ni za Antu Đapića (i Josipa Broza) pravna država očito nije sveta krava.

Tko bi u slučaju tužbe zbog protuzakonite crkvene zvonjave bio tuženik? S obzirom na maglovit odnos pravnog statusa katoličke Crkve kao pravnog lica i njenog unutarnjeg ustrojstva te hijerarhijskog odnosa među njima, vjerojatno bi kao tuženika trebalo navesti župni ured na čijem je području inkriminirana crkva.

Dakako, za taj posao najbolje je angažirati odvjetnika kojem ćete za uslugu morati platiti.

Prijava sanitarnoj inspekciji
Pokušate li za taj posao angažirati državna tijela čije službenike već plaćate iz svojih poreznih davanja, upustit ćete se, barem prema mojem iskustvu, u nemoguću misiju. Shvatit ćete da u ugovoru između Vas i državnih tijela zaduženih za provedbu zakona ”sitnim slovima piše” kako u sukobu Vaših ustavnih i zakonskih prava sa protuzakonitim interesima katoličke Crkve Vaša prava ne vrijede ni pišljiva boba. Premda ste za uslugu provedbe zakona platili, nećete je dobiti i shvatit ćete da ste bezobrazno prevareni i pokradeni.

Evo mojih iskustava:

Za provedbu zakona o zaštiti od buke zadužena je i ovlaštena sanitarna inspekcija, a njen rad, nadležnosti, obveze i ovlaštenja određuje zakon o sanitarnoj inspekciji. Kao dijelu državne uprave postupak i obveze sanitarne inspekcije u odnosu prema građanima i pravnim osobama regulira zakon o općem upravnom postupku.

Polazeći od te konfiguracije sustava za provođenje zakona učinio sam prvi korak:

Lokalnoj sanitarnoj inspekciji u Malom Lošinju prijavio sam 27. 12 .2004. kršenje zakona o zaštiti od buke zvonjavom sa tornja crkve udaljene 15 metara od prozora moje spavaće sobe i zahtijevao da izvrši očevid kako bi se ”utvrdilo činjenično stanje i osiguralo poštovanje članka 17. zakona o zaštiti od buke”. Ne dobivši nikakav odgovor u zakonskom roku, mjesec dana kasnije, 28. 1. 2005., lokalnoj inspekciji sam poslao požurnicu s napomenom da ću se u slučaju izostanka traženog očevida nakon 15 dana obratiti višoj instanci. Prijetnja je urodila neočekivanim plodom. Kao kad biste platili odvoz smeća, a komunalno poduzeće Vam savjetuje da ga odvezete sami, tako sam od lošinjske sanitarne inspektorice dobio naputak kako da sam, na vlastiti trošak osiguram poštovanje zakona. Ukratko, dobio sam što nisam tražio, a nisam dobio što sam tražio – zakonom uređeni postupak provođenja zakona jednoga tijela državne uprave za čije financiranje plaćam porez. Budući da još nisam shvaćao da sam poduzeo nemoguću misiju, pokušao sam telefonskim razgovorom dobiti odgovor na jednostavno pitanje: hoću li dobiti rezultat očevida. Premda zalazi u tu crkvu i znala je da se zvonjavom krši zakon, inspektorica je u telefonskom razgovoru zvučala kao autistična osoba. Imao sam osjećaj kakav bi izazvao pokušaj da od govornog automata za točno vrijeme saznam tečaj valuta.

Naivno vjerujući da negdje u sustavu ipak ima reda učinio sam drugi korak:

Pomoćniku ministra Ivi Afriću u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i Stipi Karauli u upravi za sanitarnu inspekciju u uredu državne uprave primorsko goranske županije, posredno odnosno neposredno nadređenima lošinjskoj sanitarnoj inspektorici, poslao sam 23. 2. 2005. opširno pismo s molbom da se zainteresiraju za ishod mojih pokušaja da problem riješim u okviru nadležnih državnih tijela. Napomenuo sam bizarnu činjenicu da sam od sanitarne inspekcije Mali Lošinj primio kompilaciju dijela zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čime mi je dato na znanje da se ovaj organ državne uprave ne želi miješati u vlastiti posao, već da se za nezakonito korištenje akustičkih uređaja pobrinem sam kao svoj privatni problem.

Nadajući se da sam privukao pozornost šefova odgovornih za rad podređenih činovnika
Uredu državne uprave Primorsko goranske županije, odsjeku sanitarne inspekcije nadređenom lokalnoj inspektorici podnio sam 15. 3. 2005. žalbu zbog ignoriranja moga zahtjeva za očevid. Naglasio sam kako izbjegavanjem da utvrdi činjenice i provjeri istinitost mojih navoda o kršenju zakona o zaštiti od buke, inspekcija u Malom Lošinju de facto dopušta protuzakonito djelovanje, te primijenjujući praksu nejednakog tretmana građana krši načelo jednakosti pred zakonom. Petnaestak dana po podnošenju žalbe pokušao sam saznati radi li se na njoj, pa sam nazvao voditelja županijske inspekcije Stipu Karaulu. Po njegovu nabusitom tonu i nestrpljivosti s kojom mi je papagajski ponavljao da ću dobiti pisani odgovor zaključio sam da je moj poziv doživio kao osobnu uvredu. Bilo kako bilo, odgovor nisam dobio do danas ...

Moja vjera u red u sustavu bila je ozbiljno poljuljana, no odlučio sam učiniti sljedeći, treći korak koji nameće struktura sustava:

Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, Upravi za sanitarnu inspekciju poslao sam 16. 4. 2005. pritužbu protiv sanitarne inspektorice Irene Mihaljević iz Malog Lošinja i Ureda državne uprave u primorsko – goranskoj županiji, odsjeka sanitarne inspekcije zbog pružanja nezakonite povlastice izuzeća iz primjene zakona prekršitelju zakona o zaštiti od buke. U žalbi sam pored ostalog ukazao na apsurd da bi moj banalni zahtjev da mi se u skladu sa zakonom omogući pravo na odmor mogao biti gurnut na razinu tužbe u kojoj bi se nužno postavilo pitanje poštovanja međudržavnih ugovora sklopljenih između RH i Vatikana, a tijekom sudskog postupka utvrdila praksa nezakonitog priznavanja eksteritorijalnosti nekim prekršiteljima zakona od strane tijela državne uprave. Ženski glas iz ministarstva od kojeg sam telefonom pokušao saznati za sudbinu žalbe mehanički mi je ponavljao da je proslijeđena županijskoj inspekciji. Iznervirana mojim ukazivanjem na besmislicu da žalbu podnesenu ministarstvu protiv županijske inspekcije rješava županijska inspekcija protiv koje i podnosim žalbu, vlasnica glasa je jednostavno spustila slušalicu.

Tada sam se naljutio i učinio četvrti korak. Uredu državne uprave u primorsko goranskoj županiji uputio prosvjed:

Ustvrdio sam da me državna uprava sustavno obmanjuje simulirajući da obavlja posao koji se financira i iz mojih poreznih davanja te da me u konačnici potkrada jer mi ne pruža uslugu koju uredno plaćam. Također sam konstatirao da me državna uprava prešutno informira kako je organizacija kojoj pripada korisnik zvona izuzeta iz vidljivog, javnosti poznatog dijela pravnog sustava RH u kojem prekršitelj zakona snosi zakonom predviđene posljedice, te da raspolaže specijalnim pravom da u skladu sa svojim interesima derogira zakone RH. Naglasio sam da stoga osnovano pretpostavljam kako prekršitelj ima moć zakone i mijenjati kako bi ih prilagodio svojim marketinškim potrebama, te da zaključujem da mu državna uprava svojim nepostupanjem pomaže kako bi dobio na vremenu. U prosvjedu sam zaključio da me državna uprava implicitno informira da organizacija prekršitelja, tj. katolička Crkva, ima status dijela državne uprave s pravom da arbitrira u primjeni zakona. Zatražio sam da mi se odgovori na nekoliko pitanja, te zaprijetio da ću izostanak pisanog odgovora nakon određenog roka smatrati prešutnom naputkom državne uprave da na temelju iznesenih zaključaka poduzimam mjere po vlastitom izboru.

Angažiranje medija

Znajući da odgovor neću dobiti, obratio sam se Vjesniku. Čim su se novinari pojavili u blizini crkve, već prije objave reportaže zvonjava je svedena u zakonske okvire od 7 do 19 sati.

Tužba upravnom sudu

Zatražio sam da sud donese rješenje kojim se državnoj upravi nalaže da u skladu s odnosnim zakonima i ustavnim odredbama o jednakosti stranaka pred zakonom okonča predmet pokrenut mojim zahtjevom sanitarnoj inspekciji Mali Lošinj za očevid o kršenju Zakona o zaštiti od buke od strane korisnika crkve Svetog Nikole u Malom Lošinju.

Crkvena zvonjava kao buka
Ustav RH
Zakon o zaštiti od buke
Rješenje Ustavnog suda
Zakon o sanitarnoj inspekciji
Zakon o vjerskim zajednicama
Ugovor s Vatikanom
Odjeci u medijima
Zvona, kratka povijest
Susjedi iz Pakla
Crkva & država
Rasprava na hr.alt.trash
 
Neke druge teme
 
Komentari
mail: ad@adacta.org

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na pažnju ministarstvu i županiji Žalba ministarstvu Prosvjed državnoj upravi Tužba upravnom sudu
Crkvena zvonjava kao buka | Ustav RH | Zakon o zaštiti od buke | Rješenje ustavnog suda | Zakon o sanitarnoj inspekciji | Zakon o vjerskim zajednicama | Ugovor s Vatikanom | Odjeci u medijima | FAQ | Susjedi iz pakla |Zvona, kratka povijest | Logičke smicalice| Crkva & država | Neke druge teme | Sitemap