lošinj zvona buka

Datum objave: 23.6.2005   Rubrika: Otoci

TOMISLAV KIKIĆ, MALI LOŠINJ: »CRKVENA ZVONA PARAJU IM UŠI« (2)
Kome zvone lošinjska zvona

Osim poluistina i mistifikacija, izjave župnika Bozanića, službenika Crkve koja se diči svojom univerzalnošću, sadrže i slabo prikrivenu ksenofobiju uvijenu u retoriku propovjedničke demagogije

Novi list je izvijestio da je jedna građanka putem lošinjskog radija prosvjedovala zbog buke koju stvaraju zvona crkve sv. Nikole u Malom Lošinju i da je zatražila zaštitu nadležnih službi. Na njen prosvjed lošinjski župnik Anton Bozanić reagira pored ostalog i tvrdnjom kako se zvonjavom ne krši zakon, te da satni mehanizam ne otkucava u vremenu od 19 do 7 ujutro. Kao jedna od žrtava po zdravlje opasnog zvučnog nasilja od strane samovoljnih korisnika zvona te crkve, osjećam se pozvanim da se i sam oglasim. Istina je da zvonjava s tornja crkve sv. Nikole započinje u 7 sati u skladu s člankom 17. zakona o zaštiti od buke, ali to je istina samo za razdoblje od četvrtka 16. lipnja 2005. do danas. Tijekom osam mjeseci prije tog prijelomnog dana zvonjava je započinjala u 6 sati. No nije istina da završava u 19 sati. Protivno istom članku spomenutog zakona, zvonjava završava 5-10 minuta nakon 19 sati, o čemu sam radi poduzimanja daljnjih zakonom predviđenih koraka 16. lipnja podnio prijavu policijskoj postaji Mali Lošinj. Do 16. lipnja, tijekom osam mjeseci, zakon je sustavno i redovito kršen zvonjavom do 22 sata. Napominjem da se ove činjenice odnose samo na crkvu sv. Nikole. Zvonjava župne crkve me nimalo ne zanima, jer zvona te crkve nisu uz prozore moga stana.
   
Beskorisni sanitarci

Volio bih da iznenadni napadaj ovog, doduše krnjeg legalizma službenika crkve sv. Nikole potječe iz homilija o kršćanskoj dužnosti poštovanja zakona i uvodnika u »Glasu koncila« inspiriranih Poslanicom Rimljanima (Rim 13, 1-2) koja govori da vlast upućuje na red što ga je Bog postavio. No, podudarnost trenutka prestanka flagrantnog kršenja zakona s dolaskom novinara jednog dnevnog lista na mjesto događaja i s mojim privatnim pothvatom osiguranja poštovanja zakona, prije ukazuje na odumiranje pravne države jer građani uzimaju zakon u svoje ruke, a slijedom toga i na sumrak civilizacije uz svesrdnu pomoć Državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji koja ih svojim neradom, oportunizmom, nemarom, neznanjem ili korumpiranošću na to prisiljava.
    Sve se situacije mogu riješiti lijepim razgovorom i dijalogom, kaže građanin Bozanić, »iznenađen načinom na koji pojedinci progovaraju o ovom problemu«. Ne znam na kojeg to pojedinca on misli, no potpisani pojedinac je 26. studenoga 2004. uljudno i ponizno zamolio službenika crkve sv. Nikole za razgovor. Zbog štednje prostora ovom prigodom navodim samo da sam lijepim razgovorom i dijalogom pokušao izmoliti sitnu milost u vidu prekida otkucavanja vremena u razdoblju od 15 do 17 sati. Bio sam glatko i rezolutno odbijen, a na primjedbu kako je u današnje doba otkucavanje vremena besmisleni anakronizam, te da nema nikakav liturgijski i vjerski smisao, dobio sam nevjerojatan odgovor: kad se to ne bi činilo, mehanizam bi zahrđao. Shvativši da funkcionalnost mrtve stvari ima apsolutnu prednost pred živim bićem, još uvijek u duhu dijaloga natuknuo sam da ću biti prisiljen podnesti prijavu sanitarnoj inspekciji. Zamoljen da sačekam »neko vrijeme«, čekao sam mjesec dana, gledajući kako me službenik crkve pažljivo izbjegava, a 27. prosinca 2004. predao sam Sanitarnoj inspekciji uzaludan, no koristan zahtjev za očevid. Uzaludan zato što sam zbog nepostupanja Državne uprave poštovanje zakona morao sam provesti, a koristan zbog saznanja da me to tijelo potkrada ne radeći posao za koji ga svojim poreznim davanjima plaćam.
   
Zli došljaci

Osim poluistina i mistifikacija, izjave župnika Bozanića, službenika Crkve koja se diči svojom univerzalnošću, sadrže i slabo prikrivenu ksenofobiju uvijenu u retoriku propovjedničke demagogije, te promidžbu ideje arbitrarnog, dogovornog prava prema Brozovom načelu da se zakona ne treba držati kao pijan plota. Tako unatoč činjenici da sam prije sedam mjeseci problem pokušao riješiti dogovorom, župnik sada govori o nekakvom ultimativnom obliku komunikacije koji su u ovaj kraj donijeli zli došljaci. A da ne skreće s Titovog puta, župnik pokazuje teorijom kako je umjesto pozivanja medija i komunikacije preko novina, trebalo razgovarati s crkvenim Vijećem, baš kako se za vrijeme tzv. komunističkog mraka o poštovanju i zaobilaženju zakona običavalo dogovarati po komitetima. Za razliku od titoističke, u pravnoj se državi o poštovanju zakona ne pregovara. No, ako župnik ipak zna što govori, te crkveno Vijeće uistinu ima moć odlučivanja o poštovanju i derogiranju zakona koje je donio Sabor (na što ukazuje i neobično postupanje Državne uprave po mojim predstavkama), tada svi mi obični smrtnici imamo problem s razumijevanjem ustavno-pravnog poretka ove države. Ne znajući što to tamo »sitnim slovima« negdje piše, živimo u iluziji da nam je država pravna i laička i da smo građani, a ne podanici, reagira Tomislav Kikić iz Malog Lošinja.

© Copyright 2002 NOVI LIST d.d. Sva prava pridržana.
Engine design by
www.netcom.hr