Kome zvone zvona?Priča iz zone sumraka |
|||||||
Uzaludan pokušaj privlačenja pažnje odgovornih za provođenje zakona
Tomislav Kikić Molim za Vašu pažnju o sljedećem: Činjenice: Stanujem u zgradi smještenoj pored crkve čija zvona su od prozora moje spavaće sobe udaljena između 15 i 20 metara s visinskom razlikom od otprilike jednoga kata. U stan sam uselio 1975. godine, dakle prije 30 godina. Do prije 4-5 mjeseci bez prigovora sam trpio preglasnu zvonjavu smatrajući da sam dužan tolerirati potrebu nekih sugrađana da na sav glas slave Boga i obznanjuju svoje blagdane i obrede. Međutim, listopada 2004. zvona su počela otkucavati vrijeme, pa mi dan počinje neželjenim buđenjem zbog šest otkucaja za 6:00 ujutro. Nastavak spavanja onemogućuje mi jedan otkucaj u 6:30 kojeg slijedi jednominutna zvonjava za pozivanje vjernika na jutarnji obred. Ostatak dana prolazi prema programu crkvenog automata: svakih pola sata čuje se po jedan otkucaj te otkucaji za pune sate: za 13:00 sati jedan otkucaj, za 14:00 dva, itd. Monotoniju ove neprekidne zvučne pozadine razbija povremena dodatna zvonjava u kojoj se jednominutni pasaži moćnih zvona - baritona smjenjuju sa frenetičnim ritmovima ˝ženskih˝ zvona istoga trajanja. Koncert završava finalom od deset otkucaja u 22:00 sati - a sve to zbiva se gotovo u sobi u kojoj prebivam. Posljedice: Voljom službenika crkve život mi je uređen na sljedeći način: · Svakodnevno me se prisilno budi u 6:00 Voljom službenika crkve trpim sljedeće posljedice: · Kronično sam neispavan, umoran, smanjenih radnih sposobnosti, razdražljiv, trzam se na svaki zvuk, budim se bez razloga jer u snu ˝čujem˝ zvona te više ne mogu zaspati, a osjećam i neke tjelesne poteškoće u vezi s radom srca i znojenjem. Povratak kući s posla izaziva mi osjećaj nevoljkosti i tjeskobe kakva se osjeća u iščekivanj nečeg neugodnog. Ukratko, voljom službenika crkve nametnut mi je, zatvorski režim življenja, i to režim zatvora koji prakticira torturu onemogućavanjem odmora, jer posljedice koje osjećam odgovaraju opisu učinaka torture uskraćivanjem osnovnih životnih resursa, u ovom slučaju odmora i sna. Što sam poduzeo: · 12. prosinca 2004. upoznao sam službenika crkve s problemom i zamolio ga vraćanje načina korištenja zvona na prethodno, dakle bez otkucavanja vremena svakih 30 minuta. Ukazao sam mu na činjenicu da je otkucavanje vremena u današnje vrijeme anakronizam i da u njemu nema elemenata javnog interesa, no on se pozvao na odluku Crkve i tradiciju. Na primjedbu da za tradiciju treba dulje vrijeme od 2 – 3 mjeseca, dao mi je dodatno pojašnjenje kako zvona moraju otkucavati jer bi se uređaj pokvario. Moje ukazivanje na Zakon o zaštiti od buke nije ga impresioniralo, ali je zatražio da prije poduzimanja daljnjih mjera ˝malo sačekam˝. · Sačekao sam 15 dana i ne dobivši nikakvu povratnu informaciju, a zvonjava se još i pojačala, postavio sam 27.12.2004. Sanitarnoj inspekciji Mali Lošinj zahtjev za očevid (prilog 1). · Mjesec dana kasnije, 28.1.2005. bio sam prisiljen Sanitarnoj inspekciji Mali Lošinj uputiti požurnicu (prilog 2). Što sam postigao: · S nadnevkom 11.2.2005. od Sanitarne inspekcije Mali Lošinj primio sam prijepis, odnosno kompilaciju dijela Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čime mi je implicite dato na znanje da se ovaj organ državne uprave ne želi miješati, te da je eventualno nezakonito korištenje akustičkih uređaja od strane susjeda moj privatni problem (prilog 3). Ukratko, nisam postigao ništa. Umor, neispavanost i prateće posljedice mi se kumuliraju, a prema jednoj procjeni stan kojem sam vlasnik bi pri prodaji zbog konstantne buke postigao tek 70% uobičajene tržišne cijene. Molba Stoga Vas molim da se zainteresirate za ishod mog posljednjeg pokušaja rješenja ovoga problema u okviru nadležnih državnih institucija, te Vam šaljem žalbu zbog neispunjenja zahtjeva za očevid upućenu Sanitarnoj inspekciji Mali Lošinj (prilog 5). |
|||||||
|
|||||||