Istaknuti hrvatski zavjetni križ

Hrvatski zavjetni križ jest znak pravednosti, nacionalnog identiteta i ponosa

DAMIR BOROVČAK

Nedavno je poglavarstvo jednoga grada zatražilo da se iz svih ureda gradske uprave uklone vjerska obilježja. Poslije se oglasio i HHO stavivši se na stranu onih kojima smeta križ u javnim prostorima. Najbolji odgovor takvima stigao je pape Benedikta XVI. pred njegov odlazak na XX. svjetski dan mladih u Kölnu.
Papa je svima poručio: »Važno je da Bog bude prisutan, u javnom životu, sa znakovima raspela, u kućama i u javnim zgradama. (...) Samo ako je Bog velik i čovjek je velik.« Benedikt XVI. je tako komentirao krivo razmišljanje da samo uz svoje ideje i svoju volju ljudi mogu postati doista slobodni.
Takozvani globalisti, humanisti, demokrati, liberali i kozmopoliti žele nam često nijekati pravo na katoličku civilizacijsku pripadnost. Gura nas se ponovno u »balkanski region«, pa se zato negiraju naše prave vrijednosti, vjera, identitet, korijeni i kultura. Kako se to »demokratskim pravom« manjine može osporiti demokratsko pravo većine, primjerice na isticanje križa? Nije li to samo još jedan nasrtaj na naše katoličke civilizacijske vrijednosti kao vjekovni temelj našeg opstanka?
Treba podsjetiti na knjigu fra Svetislava Stjepana Krnjaka »Hrvatski zavjetni križ« (Zagreb, 2004., šesto dopunjeno izdanje). U toj se knjizi upravo ukazuje na potrebu isticanja hrvatskoga zavjetnog križa kao podsjetnika na 1300. obljetnicu čvrstih veza između pape Ivana IV. Dalmatinca i hrvatskog naroda, koje traju sve do danas. Knjiga ističe vrijednost hrvatskoga zavjetnog križa poput nacionalne zastave i grba. Tumači složenost povijesnih znakova, po kojima se može pamtiti vjera i povijest Hrvata. Još je kardinal Franjo Kuharić pri predstavljanju hrvatskoga zavjetnog križa jednostavno uskliknuo: »Hrvatski zavjetni križ u svaku hrvatsku katoličku kuću!«
Knjiga »Hrvatski zavjetni križ« također ukazuje i na jedinstveni ugovor u povijesti europskih kršćanskih naroda, između Hrvata i rimskog pape Ivana VIII. iz 7. stoljeća, kojim Hrvati obećavaju da ne će ratovati izvan svoje zemlje protiv drugih država. Taj ugovor utvrđuje najranije veze hrvatskoga naroda i Svete Stolice, ali i pravo Hrvatima na državu, jezik i kulturu, kako »ne bi bili ničiji, nego svoji i Božji«, dakle pravo na istinsku slobodu bez ičijeg tutorstva.
Potrebno je skrenuti pozornost svim hrvatskim naraštajima na činjenice o povijesnim, domoljubnim i vjerskim vrijednostima hrvatske baštine koja je neraskidivo vezana uz križ. U sadašnjim vremenima velikih podvala, svestranih laži i novih pokušaja zatiranja naše suverenosti, hrvatski zavjetni križ treba postati vidljiv tamo gdje se želi istaknuti istina i odlučnost za hrvatskom opstojnosti. Treba biti vidljiv na istaknutim mjestima u uredima hrvatskih dužnosnika, političara, znanstvenika, u uredima i javnim institucijama, u školama i na fakultetima, svugdje gdje se drži do poštenog rada, istine, domoljublja i opstojnosti.
Hrvatski zavjetni križ jest znak pravednosti, znak nacionalnog identiteta i ponosa. Hrvatski zavjetni križ, po svojim obilježjima i po svom značenju, jedinstven je u svijetu!
Koliko držimo sami do sebe, do svoje povijesti, do svog križa i do Boga, toliko će i oni iz Europe držati do nas.
Autor je publicist i politički
analitičar iz Zagreba.