Država kojom vladaju i svećenici

Raspolažem dokazima da državna uprava Katoličkoj crkvi dopušta da razmiče »uske zakonske okvire«; nominalno laička država legitimira se kao država u kojoj je i Crkva jedan od stupova vlasti

TOMISLAV KIKIĆ

Svremena na vrijeme hrvatski se mediji iskažu kao učinkoviti istjerivači đavola arbitrarnosti, nerada, nemara i korumpiranosti iz duha hrvatskoga pravnog sustava. Tako su ovih dana, razotkrivši skrivanje »kostura u ormarima« Caritasova doma u Brezovici i doveli mu policiju na vrata, iznudili i izjašnjavanje vrha Katoličke crkve. Slučaj Brezovica spomenut je u propovijedi tijekom mise za Domovinu, što je kardinalu Bozaniću priskrbilo epitet legalista.
Međutim, biskup Bogović, član kolegija kojem je spomenuti legalist na čelu, javnosti je uputio posve suprotnu poruku. Osudio je korištenje »medijskoga linča« za rješavanje problema te »zakonoznance i farizeje« koji Crkvu žele svesti »u uske zakonske okvire«.
Dakle, o nasilju nad djecom mediji su trebali šutjeti, a kad su već progovorili, Pravda mora skinuti povez s očiju kako bi vidjela da je Crkvi u postojećim zakonskim okvirima tijesno, te presuditi s kaznenim popustom rezerviranim za dobre katolike.
Na stranu primisli o frapantnoj sličnosti biskupova stava sa stavom mnogih bespravnih graditelja, tvrdim da tu nije bio ispad »mangupa iz vlastitih redova« već je riječ o kolegijalnoj primjeni načela da cilj posvećuje sredstva. Kardinal drumom, a biskup šumom, no obojica kroče istome cilju: zaštiti probitka Crkve, ma kakav on u rečenom slučaju bio. Što valja i dokazati.
Učinit ću to jednim drugim primjerom nasilja pod okriljem Crkve koji mi je priskrbio dokumentarnu podlogu za dokaze o nezakonitoj moći Katoličke crkve u nas, te dokaze da je upravno-pravna praksa ove države u raskoraku s državno-pravnom teorijom na kojoj je zasnovana Republika Hrvatska. Naime, raspolažem dokazima kako državna uprava Katoličkoj crkvi dopušta da nesmetano razmiče »uske zakonske okvire«.
Riječ je o crkvenoj zvonjavi koja se diljem hrvatske razliježe izvan za Crkvu »uskih zakonskih okvira« članka 17. Zakona o zaštiti od buke, što valjda nagluha državna uprava ne čuje. Kad joj se na to ukaže, kao što sam to ja učinio u vezi sa zvonjavom jedne crkve u Malom Lošinju, začepi uši, a predmet zajedno s žaljiteljem gurne u zonu sumraka. Tako o mojoj žalbi zbog zvonjave izvan dopuštenih »uskih zakonskih okvira«, umjesto državne uprave, već sedam mjeseci odlučuju crkvena tijela od lošinjskoga župnog ureda, preko krčke biskupije do Hrvatske biskupske konferencije i kardinalna Bozanića osobno, pa će sljedeća instanca vjerojatno biti negdje u Vatikanu.
Dakle, kolaboracijom državnih institucija i Katoličke crkve derogiraju se zakoni koje je donio Hrvatski sabor, a nominalno laička država legitimira se kao država u kojoj je i Crkva jedan od stupova vlasti, pa ću joj za potrebe eventualne javne rasprave oduzeti časni naslov liberalne demokracije i nazvati je kripto-hijerokracijom, državom kojom kao tajni partner vladaju i svećenici.
Istupi dužnosnika Katoličke crkve u vezi sa slučajem Brezovica i mojim slučajem pokazali su da, zbog šarenila svojih ciljeva u rasponu od duhovnih do gospodarskih, Crkva poseže za svim oruđima za njihovo postizanje. Zaziva kruti legalizam, ali i izuzeće od zakona. Osuđuje govor mržnje, ali mržnjom i progovara. Poziva na slogu, ali i ksenofobiju, lokal-šovinizam i primjenu plemenskog prava. Maše statistikom o katoličkoj većini, ali i načelima pluralizma civilnoga društva. Hvali se socijalnom osjetljivošću, ali iskazuje i predatorsko shvaćanje koncepta vlasništva. Osuđuje grijehe struktura, ali u njima i participira.
Pri svemu tome, imam dojam da raspolaže instrumentarijem za kreativnu interpretaciju osme Božje zapovijedi, pa zato etičke jednadžbe kojima utvrđuje moralnost postupaka svojih pripadnika zaslužuju naziv licemjerje.
Autor je diplomirani ekonomist iz Maloga Lošinja.