U dvanaest redaka deset netočnosti

Da u tekstu o Malom Lošinju nije riječ o dezinformacijama i javnom blaćenju osobe, ne bi ga se isplatilo ni čitati a kamoli komentirati

ANTON BOZANIĆ

Da nekim novinama daju glavni pečat bombastični naslovi u čiju istinitost jedva tko može i povjerovati, nije nikakva novost. Uostalom, znamo za »žutu štampu«, pa ako nekoga uveseljuju takvi sadržaji, neka samo izvoli.
Međutim, kad se nešto sličnoga nađe u novinama koje pokušavaju zadržati određenu razinu, ili se barem tako predstavljaju – kao što je Vjesnik – stvari postaju drugačije i zabrinjavajuće.
Tako čitamo u Nedjeljnom Vjesniku od 18. i 19. lipnja 2005., ispod panorame Malog Lošinja, veliki naslov: »Crkvena zvona tjeraju turiste«. A da slučajno ne bi bilo zabune, slijedi pojašnjenje: »Prvi ovogodišnji turisti u Malom Lošinju umjesto dva tjedna ostali su tri dana i tražili povrat novca. Zvonjava ne tjera samo turiste. Neki su mještani koji žive u blizini crkve sv. Nikole počeli razmišljati i o selidbi. Pravi je šok uslijedio kada su doznali da zbog preglasne zvonjave tržišna cijena stana pada 30 posto.«
Čitatelji u Malom Lošinju su se s pravom zapitali: o kojem je to gradu riječ?
Ako nastavimo čitati, u tekstu nailazimo na same dezinformacije i neistine. Konkretno, netko je pobrojio da je u dvanaest ispisanih redaka deset netočnih podataka; od krivog navođenja imena, pa sve dalje. Da tu nije riječ o dezinformacijama i javnom blaćenju osobe, ne bi se tekst isplatilo ni čitati a kamoli komentirati. Najviši doseg te novinske kreacije – koju potpisuje Mirela Lilek - jest osobni napad na don Matu Polonija, iznimno dobroćudnog i miroljubivog svećenika koji upravlja crkvom sv. Nikole. Autorica teksta bez ikakvog razloga i povoda izmišlja laž o nekakvim izmjerenim 0,5 promila alkohola u krvi upravitelja te crkve. Riječ je o čistoj izmišljotini, očito tendenciozno postavljenoj. Tko daje novinarki pravo napadati na nečiji osobni integritet i bez ikakvog razloga izmisliti i napisati laž u novinama?
O tome što misle o zvonjenju sa zvonika crkve sv. Nikole i kakvu je reakciju stvorilo kod ljudi pisanje Nedjeljnog Vjesnika, mogao je razabrati i razumjeti svaki prosječni novinar u razgovoru s ljudima nakon nedjeljne mise. Vjernici dobro znaju čemu služe crkvena zvona.
Koji je zapravo cilj tog pisanja? Po svemu sudeći riječ je o jednostranoj i ne baš dobronamjernoj informaciji koju je novinarki podarila osoba koja joj pozira na slici uz tekst i već duže vrijeme stvara neku famu o »zvonjenju«, a koja je nedavno najprije izvrijeđala a potom i fizički nasrnula na don Matu Polonija. Povreda ljudskih prava i ničim izazvani fizički napad na osobu prava je tema za novinare, a ne umjetno napuhavanje netočnih i neprovjerenih činjenica.
I na kraju mogu reći da je Lošinj miran kraj u kojem se eventualni problemi rješavaju za stolom i dijalogom, a ne umjetnim stvaranjem konfliktnih situacija. Ipak ostaje pitanje: čemu takvo pisanje zasnovano na neprovjerenim podacima i neistinama? Gdje je novinarska etika?
Autor je župnik i dekan u Malom Lošinju.