"Je li Crkva u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri odvojena od države?" bilo je anketno pitanje postavljeno gledateljima HTV-a za emisije "Nedjeljom u 2" u nedjelju 9. svibnja u kojoj je gostovao ravnatelj Izvještajne katoličke agencije Zagreb svećenik Anton Šuljić, a to je pitanje po svom sadržaju toliko indikativno da zaslužuje pomniju analizu. Voditelj emisije rekao je da je želio izbjeći sugestivnije pitanje pa je očito da je posrijedi ili (ne)hotimični nesporazum ili udaljavanje od stvarnosti kakva ona jest do apsurdnih gotovo mitomanskih razmjera.

U svakom društvu postoji najširi spektar mišljenja koja su odraz informiranosti ili neinformiranosti, dojma ili subjektivnog viđenja, pa su realno moguća više ili manje realna kao i posve apsurdna mišljenja. Budući da je u temelju demokratski ustrojenoga društva neprijeporno pravo na vlastito mišljenje kao i pravo na iznošenje vlastitoga mišljenja, nitko ne bi trebao zamjerati ikome zbog njegova mišljenja. Pritom je ipak bitno razlikovati mišljenje, koje može biti posve proizvoljno i koje ne mora nužno imati ikakvu vezu sa stvarnošću, od mišljenja koje počiva na činjenicama odnosno stvarnome stanju koje je ipak određeno, prepoznatljivo i provjerljivo. Činjenica je da postoje mišljenja koja imaju svoju vrijednost baš zbog toga jer su argumentirana, tj. jer počivaju na prepoznatljivim i provjerljivim činjenicama, a isto tako postoje i mišljenja koja su bez ikakve vrijednosti jer su proizvoljna, bez ikakva pokrića u stvarnosti. Činjenica je također da su oba tipa mišljenja dio društvene javnosti, tj. dio društvenoga javnog mnijenja pa zbog toga nije svejedno prevladavaju li u javnosti argumentirana ili pak posve proizvoljna mišljenja. Naime, svi društveni faktori žele nametnuti što je moguće širim slojevima građana baš svoje viđenje stvarnosti, tj. mišljenje jer se vode svojim određenim interesima, no usprkos tomu postoji pravo građana na objektivno informiranje a postoji i dužnost - upravo radi prava na objektivno informiranje - razobličavanja konstrukcija, manipulacija i zloporaba mišljenja. Naime, osim mišljenja o stvarnosti, događajima, pojavama, osobama, institucijama i slično, postoje i više ili manje provjerljive činjenice koje su svetinja dok su izričaj objektivne stvarnosti i koje su jedino zdravo polazište za svekoliko djelovanje počevši od mišljenja do najrazličitijih tehničkih operacionalizacija. A kad se uporno, kao u Hrvatskoj, nameću neargumentirana i tendenciozna mišljenja, onda je na djelu svjesna manipulacija, koja nije bez učinka, pa je nužno na nju upozoriti.

Anketno pitanje emisije "Nedjeljom u 2" proizvod je određenog miljea i određenog kruga s izgrađenim mišljenjem koje sadrži tendencioznu hipotezu po kojoj je u Hrvatskoj moguće, štoviše možda i opasnost, da Crkva bude premalo distancirana od države. No, postoje li u Hrvatskoj stvarne pretpostavke koje bi omogućavale nepoželjnu (pre)veliku bliskost Crkve i države? Ako te pretpostavke postoje, onda one moraju biti prepoznatljive ne samo suptilnim analitičarima nego i svim građanima koji su sposobni logično razmišljati i uočavati stvarnost. U svakoj zemlji sâm društveni poredak kao i temeljne odnose unutar društva definira temeljni zakon - ustav, a po Hrvatskom ustavu Crkve i vjerske zajednice rastavljene su od države, država je autonomna u odnosu na Crkve i vjerske zajednice - pa tako i u odnosu na Katoličku Crkvu - a vjerske zajednice u svom su unutarnjem ustrojstvu i životu autonomne u odnosu na državu. S postojećeg ustavno-pravnog rješenja očito se ne može govoriti o nedistanciranosti Crkve prema državi u Hrvatskoj, kao što bi se to moglo govoriti o nekim zemljama - od kojih su neke i članice EU-a - koje po svojim ustavno-pravnim rješenjima poznaju i prihvaćaju određenu Crkvu kao državnu.

Dosljedno ustavno-pravnom rješenju u Hrvatskoj ni jedna vjerska zajednica, pa ni Katolička Crkva, ne može niti ima načina utjecati na sudsku vlast ili još manje sudjelovati u njezinu ostvarivanju. To je toliko očito i provjerljivo da to može prihvatiti kao neprijepornu činjenicu svaki dobronamjerni hrvatski građanin. Kad je riječ o zakonodavnoj vlasti u Hrvatskoj, također u skladu s hrvatskim ustavno-pravnim rješenjem, Crkva nema nikakvoga specifičnog instrumenta koji bi joj omogućavao praktično utjecanje za donošenja novih zakonodavnih rješenja, ostaje joj samo kao faktoru u civilnom društvu pokušaj pritiska na javnost, na javno mnijenje, o čemu bi političari u zakonodavnoj vlasti po sebi trebali voditi računa, no to sredstvo kojim se Crkva može služiti jednako je tako na raspolaganju i svim drugim faktorima civilnoga društva. Crkvene institucije, kao i druge društvene institucije, kako je to zakonom i regulirano, imaju pravo na poduzimanje zakonitih građanskih inicijativa, ali ta činjenica ni najmanje ne narušava rastavljenost Crkve i države, odnosno drugih društvenih institucija i države. I kad je riječ o izvršnoj vlasti, Crkva u Hrvatskoj po postojećem ustavnom i zakonskom rješenju nema - a niti želi imati - ikakav instrument kojim bi utjecala na odluke Vlade, osim uobičajenog djelovanja u okviru civilnoga društva pod jednakim uvjetima kakve imaju svi drugi faktori toga društva koji također, poput Crkve, u određenim projektima surađuju s određenim razinama državnih vlasti.

Očito je da je Crkva u Hrvatskoj sasvim prepoznatljivo rastavljena od države i da nema nikakve potrebe da bi se još više distancirala od države. No kreatorima mišljenja o tobožnjem miješanju Crkve u politiku ili tobožnjoj nedistanciranosti Crkve prema državi zapravo smeta utjecaj Crkve na hrvatsko društvo u kojem je Crkva jedan od najjačih faktora. Postavljeno anketno pitanje u emisiji "Nedjeljom u 2" očito je sračunata podvala, a oni koji su na njega negativno odgovorili podlegli su tendencioznim mišljenjima onih koji bi pod svaku cijenu željeli smanjiti ili uništiti društveni utjecaj naše Crkve.