Lošu vlast biraju dobri građani koji ne glasuju

Pasivnu izbornu apstinenciju može se kojekako tumačiti, opravdavati, relativizirati ili osuđivati, no aktivna apstinencija predajom nevažećeg listića znači samo jedno: nezadovoljstvo politikom uopće i zahtjev za radikalnom promjenom. S obzirom na očekivanu polarizaciju političke scene između SDP-a i HDZ-a, na sljedećim će izborima mnogi birači glasovati pod znamenitim motom »začepi nos i glasuj« kako bi od dva zla izabrali manje

TOMISLAV KIKIĆ

Prema napisima u samo jednom broju Vjesnika, onome od 2. srpnja, dr. Ivanu Šiberu, dekanu Fakulteta političkih znanosti hrvatski se političari gade, akademik Dušan Bilandžić u tekućoj politici ne vidi ni principa ni općeg dobra, a Ivan Supek, također akademik, hrvatske političare smatra nesposobnima da misle na bilo što osim na svoje trenutačne interese.
Pretočeno u brojke i grafičke prikaze, loše mišljenje o politici i političarima izražavaju i anketirani građani potvrđujući ga i katastrofalnom biračkom apstinencijom na izborima za lokalnu vlast.
Riječju, nadanja utemeljena na ishodu posljednjih izbora mnogi građani Hrvatske danas doživljavaju kao tlapnju i naivnu iluziju, pa će na dan sljedećih izbora ostati kod kuće ili će birališta obilaziti u velikom luku. U duhu trpke definicije A. Biercea, glasovanje će shvatiti kao sredstvo i simbol moći slobodnoga čovjeka da napravi budalu od sebe, pa će tu moć rado prepustiti drugima.
No, kako reče Nathan, loše javne službenike biraju dobri građani koji ne glasuju. Dakle, suzdržavajući se od korištenja moći da naprave budale od sebe, lošu će vlast izabrati baš dobri građani, oni koji će zbog opravdanoga gađenja prema etabliranoj političkoj eliti i razočaranja u tekuću politiku apstinirati od izbora.
Ima li izlaza iz toga košmara?
Neki misle da ima i nalaze ga u širokom rasponu ideja od promjene izbornog sustava do zamisli o vladavini »uglednih građana«, intelektualaca i stručnjaka.
Međutim, odluku o budućoj vlasti opet moraju donijeti glasači biranjem ponuđenih kandidata, riskirajući pri tom da, prema Bierceu, opet od sebe naprave budale. Naime, ne treba sumnjati da će etablirane stranke istaći imena mahom već provjerenih kadrova, dok će pridošlice od birača tražiti podršku »na neviđeno«.
Ogrezli u nepotizam, klijentizam i druge nepodopštine, provjereni su kadrovi biračima već potvrdili točnost izreke da vlast kvari, a »neprovjerenima« ostaje da tvrde kako ta izreka za njih ne važi.
Kako bilo, mnogi će se građani naći pred hamletovskom dilemom da naprave budale od sebe ili da apstinencijom izaberu lošu vlast.
Pridružujući se pomodnom nuđenju rješenja s rednim brojem 3, predlažem treći put za izlazak iz gornje dileme. Valja izaći na izbore, ali u biračku kutiju ubaciti svjesno i promišljeno proizveden nevažeći listić s prikladnom porukom, te moć namijenjenu pravljenju budala od birača tako iskoristiti za kazneni pohod protiv degeneracije političkog sustava.
Istina, bez obzira na zbir apstinenata i nevažećih glasačkih listića, vlast će zbog nepostojanja »biračkoga kvoruma« ipak biti uspostavljena.
No premda je prosječnom političaru koji, prema opisu Ivana Supeka, »misli samo na svoje trenutačne interese«, posve svejedno koliki mu je dio biračkoga tijela podario unosan položaj, činjenica da se neki broj glasača aktivno izjasnio protiv bilo kakvoga izbora, njegovu stranku mora zabrinuti.
Pasivnu izbornu apstinenciju može se kojekako tumačiti, opravdavati, relativizirati ili osuđivati, no aktivna apstinencija predajom nevažećeg listića znači samo jedno: nezadovoljstvo politikom uopće i zahtjev za radikalnom promjenom.
S obzirom na očekivanu polarizaciju političke scene između SDP-a i HDZ-a, na sljedećim će izborima mnogi birači glasovati pod znamenitim motom »začepi nos i glasuj« kako bi od dva zla izabrali manje.
No kako i biranjem manjega zla još biramo zlo, bolje je, dugoročno korisnije i moralnije aktivno odbiti takvu nedostojnu i ponižavajuću mogućnost izbora.
Autor je diplomirani ekonomist iz Maloga Lošinja.