Koliko »neglasača« toliko praznih saborskih klupa

Nakon niza alarmantnih poruka što su ih izbornim listićima glasači uputili vladajućim elitama nekoliko najrazvijenijih zemalja Europe, ishod izbora u Nizozemskoj posve je zamutio nekad jasnu sliku njenoga političkog krajobraza. Netom osnovana stranka navodnog desničara Pima Fortuyna, a kojeg je ubio, po svemu sudeći ljevičar, pobijedila je dosad vladajuće stranke lijevog centra.
Desničarima to pruža priliku da se već otrcanim parafraziranjem Marxova ironičnog prologa Komunističkog manifesta s pravom podrugnu protivnicima. Uistinu, sudeći prema novinskim napisima, bauk desnice kruži Europom. Čimbenici iz Bruxellesa kao da jednoglasno uzvikuju: Europom će vladati ljevičari, ili Europe neće biti.
Što će biti s Europom pitanje je koje zbog teške i neizvjesne svakodnevice većini hrvatskih građana baš ne stoji visoko na ljestvici interesa, no na pitanje što će biti s Hrvatskom uskoro će morati odgovoriti, po svemu sudeći na redovitim parlamentarnim izborima za otprilike 30 mjeseci.
Vladajući hrvatski političari strahuju od apatije glasačkog tijela. Kako u Vjesniku piše S. Kapetanić, čelnici vladajućih stranaka boje se da bi zbog slabih rezultata vladavine njihovi birači mogli na dan izbora »ostati kod kuće«, što bi zbog stabilnog biračkog tijela koristilo HDZ-u. Dakle, sablast koja se nadvija nad Hrvatskom nije desnica po sebi, već je to sablast apatije, bezvoljnosti i ravnodušnosti nezadovoljnih birača, koji bi odbijanjem da potvrde mandat onima što su ih razočarali mogli na vlast dovesti desničare. Očigledno, ovakva procjena ponašanja birača nagovješćuje i duh budućih predizbornih slogana među kojima bi se mogla naći i parola »Hrvatskom će vladati petorka ili (europske) Hrvatske neće biti«. Bit će to na tragu »francuskog poučka« kojeg je u vezi s ishodom predsjedničkih izbora u Francuskoj u Novom listu izrekla J. Lovrić. I hrvatski bi birači zastrašeni baukom desnice sadašnju vlast mogli potvrditi bez ikakvih obećanja.
Tako ustoličenoj vlasti vladanje bi bilo lako i lagodno poput kakvog četverogodišnjeg domjenka, ne bi morala smišljati statističke akrobacije kako bi, na primjer, izgledalo da je pao broj nezaposlenih i da je otvoreno 200.000 novih radnih mjesta. A što se tiče birača, ne bi doduše imali vlast kakvu žele, ali barem na vlasti ne bi bila desnica. Hrvatska se, dakle, nema razloga nadati boljoj vlasti od sadašnje.
Međutim, ne treba sumnjati da će im biti ponuđen neki »treći put«. Najavljuje ga u Vjesniku Ivan Grubišić umjesnom konstatacijom da birači nemaju kome dati svoj glas i sugestivnim pitanjem ima li Hrvatska mudrih, stručnih, moralnih i poštenih ljudi da pomognu izlasku iz »kaosa i prijeteće diktature«. Očigledno, oni za čiju vlast »nema alternative« imat će takmaca iste antidesničarske retorike.
»Četvrti put« šaljivim tonom nudi u Vjesniku Željko Brihta duhovito obrazloženom idejom o osnivanju Hrvatske udruge neglasača, kojima bi srazmjerno apstinenciji pripala »prazna mjesta« u Saboru. Dakako, nema tih zakonodavaca koji bi dopustili da voljom nebirača nepopunjena ostanu mjesta bolja od onih u kvizu »Tko želi biti milijunaš«, ali ideja sadrži racionalnu osnovicu. Ideja nije nova; u vrijeme izbora 2000. kad su brojne udruge pozivale birače da izađu na birališta, udruga mladih »Bad Taste« iz Pazina pozivala je na akciju koja se može nazvati aktivnom apstinencijom. Polazeći od - danas to znamo - ispravnog uvjerenja da ponuda političkih opcija brojne birače ostavlja nezastupljenima, pozivali su na izlazak na izbore uz »proizvodnju« nevažećih listića.
Tu bi zamisao valjalo provesti na sljedećim izborima. Naime, koliko god birača izašlo na izbore, vlast će unatoč apstinenciji biti legalna, no kad bi nevažećih listića bilo pobrojano samo toliko da ih je dovoljno za prelazak izbornog praga, bila bi to snažna poruka političkim strankama i sredstvo utemeljenog osporavanja pune legitimnosti njihova zastupanja. Kampanju za tu akciju spasa od apatije mogla bi voditi udruga pod imenom »Liječeni glasači Hrvatske«.

Tomislav Kikić, Mali Lošinj