• Ova zbirka nepodopština crkvenih djelatnika uz blagoslov "institucija pravne države" nastala je na temelju novinskih napisa i kontakata sa žrtvama nasilja. Objavljena je 9. kolovoza 2007.
• Zbirci je dodan noviji primjer "dobrosusjedstva" snimkom mjerača zvuka i zvonjave u Trnovčici (Zagreb) u nedjelju 23. listopada 2011. s početkom u 6:00 sati. Link na snimak je na kraju članka u nastavku.
Obitelj blizu crkve Župe bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije
u Malešnici, do sad mirnom i tihom dijelu Zagreba, na rubu je živaca,
javlja Večernji list od 28. listopada 2006. U napisu kojeg možete
pročitati na web stanici Večernjeg lista ili sa ovoga linka
ničega novog: to je samo još jedna priča o beskrupuloznom nasilništvu
jedne institucije - u ovom slučaju katoličke Crkve - koja se oslanja na
poltronizam državne vlasti i stoga zbog svoga arketinga nekažnjeno
flagrantno krši zakone. Uz pomoć akustičke naprave bukom zlostavlja
susjede, a potporu u tome joj daje državni činovnik arbitrarnim
tumačenjem propisa i proizvoljnim, paušalnim tvrdnjama o tome što je "prihvatljivo".
U
napisu zapanjuje cinizam i bešćutnost crkvenih dužnosnika. Kancelar
Zagrebačke nadbiskupije se iščuđava nad posljedicama nečega što je
naprosto dio marketinške politika njegove organizacije, a ono što
svatko može čuti vlastitim ušima, smatra nevjerodostojnim. Kao svaki
lukav poduzetnik koji zna kako iskoristiti rupe u zakonu, on ističe
razliku između zvonjave u liturgijske svrhe i otkucavanje vremena
svakih 15 minuta kao jednu arhaičnu, u današnje vrijeme nepotrebnu
komunalnu uslugu. "Jedna je stvar udaranje sata u zvoniku, a zvonjava
je sasvim nešto drugo" kaže on i posve je u pravu. Naime, prema zakonu
o zaštiti od buke Crkva ima pravo zvona koristiti u liturgijske svrhe,
ali samo u razdoblu od 7 do 19 sati, što rečena crkva bahato ne
poštuje. No otkucavanje točnog vremena NIJE
liturgijskog karaktera i stoga predstavlja običnu buku i sredstvo
zlostavljanja susjeda. "Mi smo pravna država pa neka se i u ovome
slučaju postupi po zakonu" kaže Stjepan Većković, kancelar Zagrebačke
nadbiskupije, znajući da je njegova organizacija iznad zakona kojima
podliježe obični hrvatski puk, pa se sa pravnom državom može sprdati.
Da
je tome tako, pokazao je postupak Zijada Lelića iz tvrtke Gis-prom čije
uprezanje u službu nasilništva izaziva takvo gađenje da odvraća od
suočavanja s njegovim tvrdnjama i tumačenjima. Naime, formulirajući
oslonac za legalizaciju maltretiranja susjeda zvonjavom rečene crkve
gospodin Zijad Lelić je savršeno opisao stanje i okoliš u koje se
stavljaju žrtve torture deprivacijom sna i odmora. I smatra ga prihvatljivim. Dakako, on ne živi pored toga objekta ...
Zvona
kojima službenici spomenute bogomolje zlostavljaju susjede urešena su
grbom države čije se građane njima zlostavlja uskraćivanjem ustavom i
zakonima zajamčenih prava na odmor i san. Štoviše, obod zvona resi
natpis iz kojeg se vidi da ih je zlostavljaču darovala
Vlada te države "na čijem je čelu dr Ivo Sanader". Polazeći od
prepostavke da 30.000 eura koliko zvona stoje članovi Vlade nisu
odvojili od svojih plaća, razumno je zaključiti da su ih platili svi
građani RH pa i zlostavljani susjedi.
Pod
tako visokim pokroviteljstvom zlostavljači se mogu oslanjati i pozivati
na pravnu državu. Znaju da će se pokrovitelji upeti da se u duhu
maksime Josipa Broza Tita nitko iz državne uprave ne odvaži pridržavati
zakona kao pijan plota. Crkvi će biti dopušteno da i dalje krši zakone,
a zlostavljanim građanima ostaje da prema receptu onog splitskog
župnika piju tablete.
 

U novom centru Karlovca, dakle u stambenoj zoni, zvona crkve Svetog Srca Isusovog svakog jutra
u 6:02 mahnitom zvonjavom u trajanju od 3 minute (90 do 100
udaraca zvona) jačine oko 60 do 70 dB nasilno bude građane.
Sanitarna inspekcija kojoj je jedan građanim podnio prijavu traži da žrtva tog bezakonja plati "za trošak
službenog mjerenja nivoa buke".

Ovo je još jedan primjer koji nameće pitanje da li su činovnici državne
uprave glupi, nepismeni, korumpirani ili imaju naputak da u interesu
katoličke Crkve prave budale od građana. Naime, građanin se žali zbog
zvonjave u vrijeme kada ona zakonom nije dopuštena, a činovnici plaćeni
za provođenje zakona "čuju" da se građanin žali na jačinu buke. Svakome
od inspektora može se poželjeti da kad pođu liječniku zbog upale
slijepog crijeva dobiju kapi za oči. Možda bi iz toga nešto naučili.
Jedan posjetitelj ove web stranice navodi primjer crkve Bezgrešnog Srca Marijina u Zagrebu, Jordanovac 110.
To je, kaže on, nova crkva izgrađena uz staru te ima visok toranj sa
zvonom. Zvonjava zvona stare crkve bila je takva da vjeruje kako nije
bilo osobe kojoj su ta zvona mogla smetati.

Međutim, na novi toranj postavljeno je novo, snažnije zvono koje zvoni
svaki put kad treba pozvati ljude na misu kao da bi, primijećuje
posjetitelj, bez toga vjernici zaboravili kad treba doći. Pored toga
zvona se oglašavaju svakih petnaest minuta kako bi se znalo koliko je
sati. Zvonjava traje od 7 do 22 sata.
Kaže da je za vrijeme zvonjave nemoguće ispred zgrade razgovarati bez
“jakog deranja”, te da se prije zvonilo već od 6 sati ujutro. No zbog
žalbi susjeda početak zvonjave je pomaknut na 7 sati.
Posjetitelj živi u stanu svojih roditelja, no kako se uskoro seli,
problem što ga stvaraju ovi „susjedi iz Pakla“ više neće biti njegov.
Nažalost, kaže on, njegovi se roditelji nikad nisu usudili bilo što
poduzeti, jer vide kakvu moć ima Crkva u Hrvatskoj. Soba u kojoj
spavaju "gleda" na taj toranj, pa je buka zvonjave takva da im je
odlazak na počinak - kaže – najstresniji dio dana.
Poručuje
mi da se trebam smatrati sretnim, jer njemu se „Bog oglasi“ svakih
petanest minuta (meni u razmacima od po 30 minuta). Najgorim pak smatra
to što je zvuk zvona ujutro nemoguće ignorirati jer u 7 sati zvono
otkuca ukupuno jedanaest puta!
 Zvona crkve sv. Jurja na Viru
osim danju zvone po cijelu noć. Svakih pola sata otkucavaju točno
vrijeme, tako da nitko tko boravi u njenoj blizini nema dulje od 30
minuta mira. Kako piše Večernji list 17. rujna 2005.,
umorni i neispavani mještani i turisti se pitaju zašto je potrebno da
se zvono tako glasno oglašava svakih pola sata i budi ih tijekom cijele
noći.
Pokušaj razgovora jednog susjeda sa Stjepanom
Vinkom, župnikom u Viru, kako bi se zvonjava svela u razumne granice
urodio je nemilim posljedicama. Na misi za Uskrs prošle godine župnik
mu je javno predbacio što je sagradio kuću blizu crkve i optužio ga da
želi zabraniti zvonjavu.
Nesretni je susjed angažirao odvjetnika koji se obratio Nadbiskupskom
ordinarijat u Zadru. Zbog toga se generalni vikar Ivan Mustać sastao sa
župnikom Vinkom i članovima Župnog vijeća te načelnikom općine Vir i
njegovim zamjenikom, a zadarski nadbiskup Ivan Prenđa upoznao se i sa
Zakonom o zaštiti protiv buke.
Dakle, unatoč posve jasnom zakonu i postojanju državnog tijela
zaduženog da ga provodi, o kršenju toga zakona raspravljali su
odvjetnici, članovi župnog vijeća, župnik, vikar, načelnik općine i
nadbiskup!
Očigledno, nikome od njih nije palo na pamet da se o kršenju zakona ne
raspravlja, već ih se poštuje ili ne poštuje. Svojom pak spremnošću da
raspravljaju, sudionici ove farse pokazuju da Crkvu smatraju
eksteritorijalnom, državom u državi koja se ravna prema vlastitim
zakonima čiji pripadnici su iznad zakona što obvezuju građane i pravne
osobe u RH.
Klimaks ove pravne skarednosti je u informaciji iz istoga napisa koja kazuje da je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u listopadu prošle godine donio odluku: "Kucanje sata na zvoniku župne crkve u Viru ograničit će se na vrijeme od 6 do 21 sat.
Noću se zvonik neće oglašavati". Premda se, kako je već rečeno,
nadbiskup Ivan Prenđa upoznao sa Zakonom o zaštiti protiv buke, on
odlučuje da će se zakon i dalje kršiti. Naime, zakon o zaštiti od buke
dopušta zvonjavu samo od 7 do 19 sati.
Dok s jedne strane, poput kakvog samovoljnog feudalnog gospodara nadbiskup odlučuje da se građanima uskrati 25 %
njihovih zakonom zajamčenih prava na mir i odmor, s druge ga strane
neke maglovite slutnje i nedokazane pretpostavke o prisluškivanju
klerika inspiriraju ga na elokventan TV pledoaje o svetosti ljudskih
prava. Dakle, neka egzistencijalna prava drugih građana nadbiskup
Prenđa svojim naredbama sam nemilosrdno krši, a diže glas protiv
navodnog, nedokazanog kršenja prava klerika.
O tom
primjeru bezočnog licemjerja čovjeka koji bi trebao biti moralni uzor
svome duhovnom stadu napisao sam komentar za Novi list. No. kako nije
objavljen, dajem ga na uvid ovdje >>
Tabloid 24. sata donio je 7.3.2005. vijest pod naslovom Crkve remete javni red i mir u kojem se navodi: "Osim zvona, u nekim zagrebačkim crkvama ovih dana neprestano zvone i telefoni.
Gnjevni građani prosvjeduju zbog glasne zvonjave zvona kojom ih njihovi lokalni župnici bude svakog jutra.
- Vjernica sam i redovito idem na misu. Ali to više nije normalno!
Moraju li baš već u sedam ujutro početi zvoniti - kaže naša sugovornica
koja živi 200 metara od crkve Sv. Mateja u Dugavama, a balkon joj je
okrenut na suprotnu stranu. Zbog buke ona već piše pismo koje će
poslati Kaptolu i zahtijevati mirniju nedjelju.
Policija dosad protiv crkava nije zaprimila službene prijave za
remećenje javnog reda i mira. Građani radije izravno razgovaraju sa
župnikom, a to ne mora uvijek biti ugodno.
- Možda nekomu smeta crkva, uznemiruje ga pogled na zvonik - kaže
župnik Stjepan Rusan, čija je crkva Blažene Djevice Marije Žalosne u
Španskom također dobila pritužbe o predugoj i preglasnoj zvonjavi u 6
sati svakog jutra iako prva misa počinje tek u 7.30 sati.
- Nije istina da je naša crkva glasna. Zašto se ljudi ne žale na glazbu
iz kafića? To im ne smeta? Kad budu Dani piva, crkva se gotovo i ne
čuje od njihove buke - tvrdi velečasni Stjepan i navodi da zvona zvone
po minutu u 6, 12 i 19 sati.
Doznajemo da je prošle godine zvonjava u Španskom ipak skraćena,
dvadesetak sekundi. Buka je, naime, bila tolika da je ometala i
aktivnosti u crkvi."
Riječi župnika Stjepana Rusana tipične su i po svemu sudeći "mantra"
kojom se katolički klerici služe kako bi odgovorili na prigovore zbog
protivzakonite crkvene zvonjave. Zamjenom teze da nekome smeta buka
crkvenih zvona tezom da mu smeta crkva i da ga "uznemiruje pogled na
nju", javnosti šalje poruku koja ima obilježja zakonom o pravima
vjerskih zajednica zabranjenog širenje predrasuda prema drugim građanima.
Znajući
pak da sanitarna inspekcija, tijelo državne uprave nadležno za
provođenje zakona o zaštiti od buke Crkvi tolerira kršenje zakona,
župnik bezbrižno izvješćuje javnost koliko ga krši.
Na web stranici gradonačelnika Zagreba Milana Bandića objavljen je sljedeći vapaj za pomoć:
Postovani, crkva u Primorskoj zvoni od 6 h ujutro do 22 h svakih 15
minuta + poziv na misu! To je za oglušiti! Pa zar ne postoji zakon koji
ograničava buku ? POMOZITE!!! Zvonjava koja upozorava na sate nema
smisla jer svi u kućama imamo bar 4 pokazatelja vremena - sata!
Hvala na odgovoru,
Dubravka Abramović
Crkva svetog Nikole u Malom Lošinju više
ne ispunjava uvjete da se nađe na ovoj stranici. Polovicom lipnja 2005.
skinuta je sa spiska "susjeda iz Pakla". Mahnita zvonjava je svedena u
zakonom dopuštene granice, no to se nije dogodilo zbog milosti crkvenog
kapelana ili iznenadnog napadaja legalizma lošinjskih klerika, pa ni
zbog djelovanja nadležnih državnih tijela. Zvonjavu su zaustavili mediji.
Tijekom jedne rasprave na internetu o samovolji katoličke Crkve i
njenom sustavnom kršenju zakona o zaštiti od buke jedan je sudionik
spoznao da se spominje crkva čijih zvona je zbog bezobzirnog akustičkog
nasilja i sam bio žrtva. Ovo je njegovo svjedočenje:
• Ufff... Ovo me malo zateklo, moram priznat. Cijelo vrijeme se smijem
i onda na kraju skužim da je taj lik susjed moje none u Lošinju te da
ja ljetujem 5 metara bliže tim zvonima od njega. U tom času stubokom
sam se uozbiljio (brijem da je to refleksna reakcija hipotalamusa).
Ta zvona su STRAŠNA!
Ne mogu vam opisat koliko je to užasno, kad si na odmoru, ljeto je, sve
super i onda, najednom - počne zvonit tako da se trese cijeli stan. Ova
iritantna zvona na svaki sat i svakih pola sata još nekako istrpi
čovjek jer radi samo jedno zvono (nije ni to najugodnije kad se zavališ
ubit oko poslije ručka, ali je podnošljivo), ali kad počnu zvonit sva
4, u trajanju od 10 minuta, u 7:45 ujutro na 10 metara zračne
udaljenosti (stan na 2. katu je točno u visini zvona) ....brrrr.
Strašno.
Druga je stvar što ti popovi stvarno nemaju obzira. U
najbližoj okolici te crkve su uglavnom ljudi u mirovini i iz iskustva
znam da cijene svoj osobni mir i poštuju minimum kućnog reda - onaj o
tišini između 14 i 17h. Ako je netko bio u Londonu zasiguno je
primijetio da u neposrednoj blizini Big Bena ne stanuje nitko. A i kad
bi usporedili zvonjavu Big Bena i buku londonskih ulica razlika bi bila
puno manja nego kad bi uspoređivali mirno srpanjsko jutro u primorskom
gradicu i 4 brončana zvona na udaljenosti od 10 metara.
Često sam maštao da se pop objesio pa da zato toliko zvoni... :)
Pokušajte se zamislit u situaciji da ste uspjeli skupit 2 tjedna
godišnjeg i želite se ODMORIT i dugo spavat, a da vam svaki dan od 7-22
četiri zvona nabijaju kraj glave. S druge strane, ovaj post je dokaz
koliko ta zvona iritiraju ta dva tjedna koja sam dolje ljeti. Ne želim
zamišljati kako to izgleda tijekom čitave godine.

Posjetitelj iz Zagreba ostavio je komentar s naslovom
'Oću spavat!:
"Ovo je jedan fenomen koji je sudeći po onome što su sve ljudi
pokušavali normalnim putem, izgleda bez huliganskih metoda nemoguće
riješiti. Imam isti problem, ovdje u Zagrebu u Maksimiru sa crkvom Sv. Jeronima
u kojoj se doslovno iživljavaju sa zvonjenjem koje traje u prosjeku i
više od 5 minuta. Najbolje je što sam ja udaljen zračne linije čak
600-tinjak metara, ali to ipak znači da svaku nedjelju ne mogu imati
ujutro otvorene prozore.
Naravno, nemam vremena okupljati stanare da potpisuju peticiju, ali bih vrlo rado riješio tu bahatost crkve.
Usput, ja sam katolik, ali te srednjevjekovne pozivke na misu su stvarno teroriziranje na očigled svih....
Imaš moju punu podršku." Svoje svjedočenje posjetitelj je naglasio navodeći e-mail adresu sugestivnog naziva
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
.
Resnik, Zagreb
od 6:00 do 22:00 svakih 15 minuta
Snimak zvonjave u Trnovčici
u nedjelju 23. listopada 2011.
Komentari posjetitelja (13)
|
|
|