Odgovor na pitanje može li se što učiniti da se crkvena zvonjava svede
u zakonom propisane granice da Vas ne budi prije 7 sati ujutro i ne
zlostavlja nakon 19 sati glasi – može. No odgovor na pitanje kako to
postići nije lako dati. Način na koji je to uspjelo meni u Malom
Lošinju ne mora nužno donijeti uspjeh i na drugome mjestu, a ima načina
koje bi još valjalo testirati.
U svakom slučaju, upustite li se u tu avanturu neizvjesnog ishoda
morate biti spremni na izvjesne rizike. Dok će Vas neki smatrati samo
čudakom ili čudakinjom, drugi će Vas proglašavati antikristom i
sotonističkim mrziteljem katoličke vjere. Izložit ćete se riziku da Vas
optuže kako napadate vjerske slobode vjernika i stoljetnu tradiciju, a
mogu Vas proglasiti i abnormalnim predbacujući Vam što ne uživate u
”usklađenom milozvučnom tonalitetu, koji godi uhu svakog normalnog
čovjeka”. Zgražat će se što ste netolerantni jer ne tolerirate kršenje
zakona, a mogu Vas i prokleti sa propovjedaonice. Ne čudite se ako Vam
predbace što se bunite, a živite u zgradi sagrađenoj na bivšem crkvenom
vlasništvu. Ipak, imat ćete mnogo "navijača", a među njima i potajnih
od koji će Vas neki javno osuđivati.
Postoje tri moguća puta (radikalne mjere utjerivanja zakona u
privatnojizvedbi poput rušenja zvonika ili razbijanja elektroničkog
uređaja za kontrolu zvonjave ne razmatram) no ni jedan od njih ne
garantira uspjeh. Možete:
1. podići tužbu protiv prekršitelja zakona
2. podnijeti prijavu sanitarnoj inspekciji
3. angažirati medije
Tužba
Osnovu
za tužbu daje članak 110. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
koji pod nazivom "imisije" nabraja štetne utjecaje koje Vam može
prouzročiti susjed. Među pobrojanim imisijama spomenuta je i buka.
Zakon kaže:
(1) Nitko se ne smije služiti
ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu
slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa,
otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na
namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i
vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju
odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).
(2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim
imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu
zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su
nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što
je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su
potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.
Ukratko, tužitelj bi mogao podnijeti tužbu mjesnom sudu u kojoj bi
naveo da kršenjem članka 17. zakona o zaštiti od buke tuženik izlaže
tužitelja prekomjernim imisijama čime mu nanosi štetu ugrožavajući mu
zdravlje i radnu sposobnost zbog onemogućavanja odmora i uskraćivanja
sna.
Možda je ohrabrujući znak to što je općinski sud u Malom Lošinju donio
presudu koja je možda presedan u hrvatskom pravosuđu. Predmet tužbe
bila je prekomjerna javna rasvjeta. Ako svjetlosno zagađenje može biti priznato kao štetna imisija, možda bi se našao sud koji bi osudio zagađenje bukom.
No, u spomenutoj parnici tuženik je bio Grad Mali Lošinj, dakle tek
jedna lokalna uprava, pa se sud smio držati zakona "kao pijan plota".
Postavlja se pitanje kako bi postupio da je tužena bila Crkva, kad
njeni dužnosnici na sav glas u medijima zahtijevaju da se o njihovom
kršenju zakona raspravlja u crkvenim vijećima. Za njih, kao ni za Antu
Đapića (i Josipa Broza) pravna država očito nije sveta krava.
Tko bi u slučaju tužbe zbog protuzakonite crkvene zvonjave
bio tuženik? S obzirom na maglovit odnos pravnog statusa katoličke
Crkve kao pravnog lica i njenog unutarnjeg ustrojstva te hijerarhijskog
odnosa među njima, vjerojatno bi kao tuženika trebalo navesti župni
ured na čijem je području inkriminirana crkva.
Dakako, za taj posao najbolje je angažirati odvjetnika kojem ćete za uslugu morati platiti.
Prijava sanitarnoj inspekciji
Pokušate li za taj posao angažirati državna tijela čije službenike već
plaćate iz svojih poreznih davanja, upustit ćete se, barem prema mojem
iskustvu, u nemoguću misiju. Shvatit ćete da u ugovoru između Vas i
državnih tijela zaduženih za provedbu zakona ”sitnim slovima piše” kako
u sukobu Vaših ustavnih i zakonskih prava sa protuzakonitim interesima
katoličke Crkve Vaša prava ne vrijede ni pišljiva boba. Premda ste za
uslugu provedbe zakona platili, nećete je dobiti i shvatit ćete da ste
bezobrazno prevareni i pokradeni.
Evo mojih iskustava:
Za provedbu zakona o zaštiti od buke zadužena je i ovlaštena sanitarna
inspekcija, a njen rad, nadležnosti, obveze i ovlaštenja određuje zakon
o sanitarnoj inspekciji. Kao dijelu državne uprave postupak i obveze
sanitarne inspekcije u odnosu prema građanima i pravnim osobama
regulira zakon o općem upravnom postupku.
Polazeći od te konfiguracije sustava za provođenje zakona učinio sam prvi korak:
Lokalnoj
sanitarnoj inspekciji u Malom Lošinju prijavio sam 27. 12 .2004.
kršenje zakona o zaštiti od buke zvonjavom sa tornja crkve udaljene 15
metara od prozora moje spavaće sobe i zahtijevao da izvrši očevid kako
bi se ”utvrdilo činjenično stanje i osiguralo poštovanje članka 17.
zakona o zaštiti od buke”. Ne dobivši nikakav odgovor u zakonskom roku,
mjesec dana kasnije, 28. 1. 2005., lokalnoj inspekciji sam poslao
požurnicu s napomenom da ću se u slučaju izostanka traženog očevida
nakon 15 dana obratiti višoj instanci. Prijetnja je urodila
neočekivanim plodom. Kao kad biste platili odvoz smeća, a komunalno
poduzeće Vam savjetuje da ga odvezete sami, tako sam od lošinjske
sanitarne inspektorice dobio naputak kako da sam, na vlastiti trošak
osiguram poštovanje zakona. Ukratko, dobio sam što nisam tražio, a
nisam dobio što sam tražio – zakonom uređeni postupak provođenja zakona
jednoga tijela državne uprave za čije financiranje plaćam porez. Budući
da još nisam shvaćao da sam poduzeo nemoguću misiju, pokušao sam
telefonskim razgovorom dobiti odgovor na jednostavno pitanje: hoću li
dobiti rezultat očevida. Premda zalazi u tu crkvu i znala je da se
zvonjavom krši zakon, inspektorica je u telefonskom razgovoru zvučala
kao autistična osoba. Imao sam osjećaj kakav bi izazvao pokušaj da od
govornog automata za točno vrijeme saznam tečaj valuta.
Naivno vjerujući da negdje u sustavu ipak ima reda učinio sam drugi korak:
Pomoćniku
ministra Ivi Afriću u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i Stipi
Karauli u upravi za sanitarnu inspekciju u uredu državne uprave
primorsko goranske županije, posredno odnosno neposredno nadređenima
lošinjskoj sanitarnoj inspektorici, poslao sam 23. 2. 2005. opširno
pismo s molbom da se zainteresiraju za ishod mojih pokušaja da problem
riješim u okviru nadležnih državnih tijela. Napomenuo sam bizarnu
činjenicu da sam od sanitarne inspekcije Mali Lošinj primio kompilaciju
dijela zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čime mi je dato na
znanje da se ovaj organ državne uprave ne želi miješati u vlastiti
posao, već da se za nezakonito korištenje akustičkih uređaja pobrinem
sam kao svoj privatni problem.
Nadajući se da sam privukao pozornost šefova odgovornih za rad podređenih činovnika
Uredu državne uprave Primorsko goranske županije, odsjeku sanitarne
inspekcije nadređenom lokalnoj inspektorici podnio sam 15. 3. 2005.
žalbu zbog ignoriranja moga zahtjeva za očevid. Naglasio sam kako
izbjegavanjem da utvrdi činjenice i provjeri istinitost mojih navoda o
kršenju zakona o zaštiti od buke, inspekcija u Malom Lošinju de facto
dopušta protuzakonito djelovanje, te primijenjujući praksu nejednakog
tretmana građana krši načelo jednakosti pred zakonom. Petnaestak dana
po podnošenju žalbe pokušao sam saznati radi li se na njoj, pa sam
nazvao voditelja županijske inspekcije Stipu Karaulu. Po njegovu
nabusitom tonu i nestrpljivosti s kojom mi je papagajski ponavljao da
ću dobiti pisani odgovor zaključio sam da je moj poziv doživio kao
osobnu uvredu. Bilo kako bilo, odgovor nisam dobio do danas ...
Moja vjera u red u sustavu bila je ozbiljno poljuljana, no odlučio sam učiniti sljedeći, treći korak koji nameće struktura sustava:
Ministarstvu
zdravstva i socijalne skrbi, Upravi za sanitarnu inspekciju poslao sam
16. 4. 2005. pritužbu protiv sanitarne inspektorice Irene Mihaljević iz
Malog Lošinja i Ureda državne uprave u primorsko – goranskoj županiji,
odsjeka sanitarne inspekcije zbog pružanja nezakonite povlastice
izuzeća iz primjene zakona prekršitelju zakona o zaštiti od buke. U
žalbi sam pored ostalog ukazao na apsurd da bi moj banalni zahtjev da
mi se u skladu sa zakonom omogući pravo na odmor mogao biti gurnut na
razinu tužbe u kojoj bi se nužno postavilo pitanje poštovanja
međudržavnih ugovora sklopljenih između RH i Vatikana, a tijekom
sudskog postupka utvrdila praksa nezakonitog priznavanja
eksteritorijalnosti nekim prekršiteljima zakona od strane tijela
državne uprave. Ženski glas iz ministarstva od kojeg sam telefonom
pokušao saznati za sudbinu žalbe mehanički mi je ponavljao da je
proslijeđena županijskoj inspekciji. Iznervirana mojim ukazivanjem na
besmislicu da žalbu podnesenu ministarstvu protiv županijske inspekcije
rješava županijska inspekcija protiv koje i podnosim žalbu, vlasnica
glasa je jednostavno spustila slušalicu.
Tada sam se naljutio i učinio četvrti korak. Uredu državne uprave u primorsko goranskoj županiji uputio prosvjed:
Ustvrdio
sam da me državna uprava sustavno obmanjuje simulirajući da obavlja
posao koji se financira i iz mojih poreznih davanja te da me u
konačnici potkrada jer mi ne pruža uslugu koju uredno plaćam. Također
sam konstatirao da me državna uprava prešutno informira kako je
organizacija kojoj pripada korisnik zvona izuzeta iz vidljivog,
javnosti poznatog dijela pravnog sustava RH u kojem prekršitelj zakona
snosi zakonom predviđene posljedice, te da raspolaže specijalnim pravom
da u skladu sa svojim interesima derogira zakone RH. Naglasio sam da
stoga osnovano pretpostavljam kako prekršitelj ima moć zakone i
mijenjati kako bi ih prilagodio svojim marketinškim potrebama, te da
zaključujem da mu državna uprava svojim nepostupanjem pomaže kako bi
dobio na vremenu. U prosvjedu sam zaključio da me državna uprava
implicitno informira da organizacija prekršitelja, tj. katolička Crkva,
ima status dijela državne uprave s pravom da arbitrira u primjeni
zakona. Zatražio sam da mi se odgovori na nekoliko pitanja, te
zaprijetio da ću izostanak pisanog odgovora nakon određenog roka
smatrati prešutnom naputkom državne uprave da na temelju iznesenih
zaključaka poduzimam mjere po vlastitom izboru.
Angažiranje medija
Znajući
da odgovor neću dobiti, obratio sam se Vjesniku. Čim su se novinari
pojavili u blizini crkve, već prije objave reportaže zvonjava je
svedena u zakonske okvire od 7 do 19 sati.
Tužba upravnom sudu
Zatražio
sam da sud donese rješenje kojim se državnoj upravi nalaže da u skladu
s odnosnim zakonima i ustavnim odredbama o jednakosti stranaka pred
zakonom okonča predmet pokrenut mojim zahtjevom sanitarnoj inspekciji
Mali Lošinj za očevid o kršenju Zakona o zaštiti od buke od strane
korisnika crkve Svetog Nikole u Malom Lošinju.
Komentari posjetitelja (0) 
|
|
|
sara