U ime vjere i tradicije katolička Crkva zvonjavom sustavno krši zakon o zaštiti od buke. Protiv tog nasilja nema pravnog lijeka. Državna uprava na to nasilje ne reagira, a svoja zakonska ovlaštenja ustupila je Hrvatskoj biskupskoj konferenciji čime je derogirala ustavnu odredbu o odvojenosti Crkve od države
Svaki neželjeni zvuk koji uznemirava je buka. I tresak groma za
vrijeme oluje je buka, no ma koliko god neželjena i uznemirujuća bila,
ne podliježe ljudskoj kontroli. Zvučni valovi koje proizvode crkvena
zvona pak nisu djelo prirode već posljedica ljudske voljne aktivnosti,
pa njihov nastanak, jačinu i učestalost možemo kontrolirati. A smijemo
li?
Odgovor na pitanje može li se što učiniti da se crkvena zvonjava svede
u zakonom propisane granice da Vas ne budi prije 7 sati ujutro i ne
zlostavlja nakon 19 sati glasi – može. No odgovor na pitanje kako to
postići nije lako dati. Način na koji je to uspjelo meni u Malom
Lošinju ne mora nužno donijeti uspjeh i na drugome mjestu, a ima načina
koje bi još valjalo testirati.
Zvona, odnosno akustička oruđa koja se po svojoj konstrukciji mogu smatrati zvonima ili njihovim pretečama, posebice manjih dimenzija za ručnu upotrebu, koristila su se još u pradavna vremena. Arheološki nalazi svjedoče da su se njima služili Babilonci, stari Egipćani, kao i antički Grci i Rimljani. U nekom obliku koristila su se i u Kini i Indiji.
U nedostatku argumenata ili kad su
protivnikovi argumenti prejaki u raspravu se podmeću pseudoargumenti
koji mogu navesti na pogreške u rasuđivanju. Hrvatski katolički kler se u obrani svoga "prava" na zlostavljanje građana protuzakonitim korištenjem crkvenih zona tim trikovima služi vrlo spretno, dosljedno i nadasve marljivo.