Sudeći prema iskustvu jednoga naraštaja, s Katoličkom crkvom zaista nešto nije u redu. Gotovo pola stoljeća proskribirana i progonjena kao glavna smetnja razvitku socijalizma, te spasonosne negacije kapitalizma kojom nam se obećavalo oslobođenje od neljudskih, otuđujućih kapitalističkih proizvodnih odnosa, Crkva je danas za g. Luncera  remetilački čimbenik na putu u kapitalistički raj.

Vrlo socijalistički, tako se kali čelik, na Crkvi: Luncer promiče opasnu ideju »diferencijacije«

Ni jednoj crkvi nije mjesto u političkim izazovima, a Katoličkoj »nikako i ni za živu glavu«, uzvikuje s komsomolskom srčanošću Vilko Luncer u Stajalištima u Vjesniku od 6. srpnja.

Kad god je stupala u politiku rezultati su joj bili porazni, tvrdi g. Luncer, jer »bdjela« je nad »domaćim ognjištem« (navodnici sugeriraju tobožnje, lažno bdijenje, a valjda i takvo domaće ognjište), nije gojila kulturu individualizma, dijaloga i otvorenosti, a nikada nije bila moderna i demokratska. Štoviše, Katolička je crkva, prema Luncerovu mišljenju, češće bila kočnica razvoju i progresu nego njihov inicijator, a promičući duh poslušnosti, odvraćala je Hrvate da budu uspješni, prodorni i poduzetni.

Ideja diskvalifikacije Katoličke crkve

Ostavljajući po strani pitanje plauzibilnosti tvrdnji g. Luncera o društvenoj štetnosti »Crkve u Hrvata«, ističem činjenicu da spomenutim napisom on faktički promiče opasnu ideju »diferencijacije« civilnih udruga na podobne i nepodobne za sudjelovanje u društvenom životuzajednice, a u konkretnom slučaju, ideju diskvalifikacije Katoličke crkve kao nepodobne da bude »putokaz za kapitalističko društvo«.

Ne znam koja bi to udruga, prema njegovu mišljenju, mogla biti sljedeća po redu za »odstrel«, no »Crkvu u Hrvata« već i zbog nekih »antikapitalističkih« i »socijalno preosjetljivih« istupa njenoga vrha, a možda i socijalnog nauka Crkve uopće, g. Luncer s pravom stavlja na prvo mjesto.

Remetilački čimbenici

No, sudeći prema iskustvu jednoga naraštaja, s Katoličkom crkvom zaista nešto nije u redu.

Gotovo pola stoljeća proskribirana i progonjena kao glavna smetnja razvitku socijalizma, te spasonosne negacije kapitalizma kojom nam se obećavalo oslobođenje od neljudskih, otuđujućih kapitalističkih proizvodnih odnosa, Crkva je danas za g. Luncera remetilački čimbenik na putu u kapitalistički raj. Tada osuđivanu kao dilera »opijuma za narod« i sabotera nastojanja da se formira socijalistički čovjek, danas ju g. Luncer prokazuje kao kvaritelja ljudskoga duha primjerena kapitalizmu.

Vilko Luncer s pravom ističe vrijednosti kapitalizma kao sustava koji njeguje kulturu dijaloga, pluralizam, nadmetanje i različitost, ali jednu bi civilnu udrugu, u ovom slučaju Katoličku crkvu, iz toga sustava rado isključio.

Vrlo socijalistički, reklo bi se. Tako se kali čelik!

Tomislav Kikić

Vjesnik, 10. srpnja 2002.

Komentari posjetitelja (0)

Dodajte Vaš komentar

Ime Naslov     Komentar   Dostupni znakovi: