Sudeći prema iskustvu jednoga naraštaja, s Katoličkom crkvom
zaista nešto nije u redu. Gotovo pola stoljeća proskribirana i progonjena kao
glavna smetnja razvitku socijalizma, te spasonosne negacije kapitalizma kojom
nam se obećavalo oslobođenje od neljudskih, otuđujućih kapitalističkih
proizvodnih odnosa, Crkva je danas za g. Luncera remetilački čimbenik na putu u kapitalistički raj.
Vrlo socijalistički, tako se kali čelik, na Crkvi: Luncer
promiče opasnu ideju »diferencijacije«
Ni jednoj crkvi nije mjesto u političkim izazovima, a
Katoličkoj »nikako i ni za živu glavu«, uzvikuje s komsomolskom srčanošću Vilko
Luncer u Stajalištima u Vjesniku od 6. srpnja.
Kad god je stupala u politiku rezultati su joj bili porazni,
tvrdi g. Luncer, jer »bdjela« je nad »domaćim ognjištem« (navodnici sugeriraju
tobožnje, lažno bdijenje, a valjda i takvo domaće ognjište), nije gojila
kulturu individualizma, dijaloga i otvorenosti, a nikada nije bila moderna i
demokratska. Štoviše, Katolička je crkva, prema Luncerovu mišljenju, češće bila
kočnica razvoju i progresu nego njihov inicijator, a promičući duh
poslušnosti, odvraćala je Hrvate da budu uspješni, prodorni i poduzetni.
Ideja diskvalifikacije Katoličke crkve
Ostavljajući po strani pitanje plauzibilnosti tvrdnji g.
Luncera o društvenoj štetnosti »Crkve u Hrvata«, ističem činjenicu da
spomenutim napisom on faktički promiče opasnu ideju »diferencijacije« civilnih
udruga na podobne i nepodobne za sudjelovanje u društvenom životuzajednice, a u
konkretnom slučaju, ideju diskvalifikacije Katoličke crkve kao nepodobne da
bude »putokaz za kapitalističko društvo«.
Ne znam koja bi to udruga, prema njegovu mišljenju, mogla
biti sljedeća po redu za »odstrel«, no »Crkvu u Hrvata« već i zbog nekih
»antikapitalističkih« i »socijalno preosjetljivih« istupa njenoga vrha, a možda i socijalnog nauka Crkve uopće, g.
Luncer s pravom stavlja na prvo mjesto.
Remetilački čimbenici
No, sudeći prema iskustvu jednoga naraštaja, s Katoličkom
crkvom zaista nešto nije u redu.
Gotovo pola stoljeća proskribirana i progonjena kao glavna
smetnja razvitku socijalizma, te spasonosne negacije kapitalizma kojom nam se
obećavalo oslobođenje od neljudskih, otuđujućih kapitalističkih proizvodnih odnosa, Crkva je danas za
g. Luncera remetilački čimbenik na putu u kapitalistički raj. Tada osuđivanu kao
dilera »opijuma za narod« i sabotera nastojanja da se formira socijalistički
čovjek, danas ju g. Luncer prokazuje kao kvaritelja ljudskoga duha primjerena
kapitalizmu.
Vilko Luncer s pravom ističe vrijednosti kapitalizma kao
sustava koji njeguje kulturu dijaloga, pluralizam, nadmetanje i različitost,
ali jednu bi civilnu udrugu, u ovom slučaju Katoličku crkvu, iz toga sustava
rado isključio.
Vrlo socijalistički, reklo bi se. Tako se kali čelik!
Tomislav Kikić
Vjesnik, 10. srpnja 2002.
Komentari posjetitelja (0) 
|
|
|
