Ocjenom da je činom objavljivanja zakona RH na
Internetu učinjena zlouporaba i otuđenje vlasništva radnika »Narodnih novina«
autor priopćenja pokazuje da je iz nekih davnih vremena, naprosto banuo u
sadašnjost, pri čemu su mu neke fundamentalne društvene promjene što su se u međuvremenu zbile naprosto promakle.
Sve što »Narodne novine« objavljuju pripada građanima
Kako piše Vjesnik, »Narodne novine« su priopćile radosnu
vijest da će ih na Internetu građani uskoro opet moći čitati besplatno. No
poželi li tkogod da si prištedi mukotrpno listanje u potrazi za kakvim
propisom, za korištenje pretraživača morat će ipak platiti. Očigledno, uprava »Narodnih
novina« ostaje dosljedna u nastojanju da ušićari gdje god može.
Pravo da prihode tvrtke pokuša povećati upravi »Narodnih
novina« ne osporavam. Međutim, reakcije te uprave na brojne zahtjeve da pristup
internetskom izdanju službenog glasila RH ostane besplatan, te njena ocjena
GONG-ova čina objavljivanja zakona na svojim Internet-stranicama pokazuju da na
čelu »Narodnih novina« stoje ljudi posvađani s vremenom u kojem djeluju.
Naime, ocjenom da je činom objavljivanja zakona RH na
Internetu učinjena zlouporaba i otuđenje vlasništva radnika »Narodnih novina«
autor priopćenja pokazuje da je iz nekih davnih vremena, naprosto banuo u
sadašnjost, pri čemu su mu neke fundamentalne društvene promjene što su se u međuvremenu zbile naprosto promakle. Pa
kako gospodina koji nas je s prizvukom nostalgije podsjetio na epohu u znaku
parole »tvornice radnicima« očito nitko nije informirao, izvješćujem ga da je
kategorija »vlasništvo radnika« već odavno smještena u ropotarnicu neuspjelih
društvenih eksperimenata. Rezultati rada radnika danas pripadaju vlasniku
poduzeća. Stoga, čak i kad bi se objava zakona RH na Internetu ili na bilo koji
drugi način (tiskanjem, čitanjem na radiju, javnom mjestu ili kakvoj javnoj
tribini) mogla smatrati otuđenjem nečijega vlasništva, bilo bi to otuđenje
vlasništva tvrtke, a ne vlasništva radnika.
No materija koju »Narodne novine« objavljuju nije i ne može
biti vlasništvo tvrtke, pa ni države kao vlasnika te tvrtke. Izuzevši oglase,
sve drugo što »Narodne novine« objavljuju pripada građanima Hrvatske.
Naime, počevši od Ustava i ustavnih promjena preko zakona,
odluka zakonodavnih, pravosudnih i upravnih tijela - plaćaju građani. Onoga trenutka
kad je neki zakon usvojen, on postaje »općim dobrom«, na koje nitko nema
autorska, vlasnička ni bilo kakva druga posebna prava.
Naprotiv, sve dok je na snazi maksima da nepoznavanje zakona
nikoga ne oslobađa krivnje za njegovo nepoštivanje, dužnost je državnih organa
da te zakone učine svakome apsolutno i besplatno dostupnima.
Ocjenu GONG-a da su uvođenjem pretplate »Narodne novine«
kočile razvoj demokracije smatram, doduše, pretjeranom, no reakciju na tu ocjenu
držim neuljudnom i bahatom. S obzirom na nespornu vrijednost dostupnosti
informacija za razvoj demokracije, takva ocjena nije posve neutemeljena, pa
prema tome nije ni apsurdna. No apsurdno je to što država tolerira monopoliziranje prava na objavu zakona od
strane jednoga državnog poduzeća.
Vjesnik, 7. rujna 2001.
Komentari posjetitelja (0) 
|
|
|
