Zamisao o politici kao monopolu političara bez sudjelovanja
građana predstavlja reintepretaciju Ustava kojom se građane svodi na
puki objekt politike, a izreka »politika političarima« samo je
uljudniji način da se kaže »Sada kad ste nas izabrali, do sljedećih
izbora šutite!«.
Zašto nekim političarima smeta čin javnog političkog istupa nogometaša
Prateći komentare o peticiji hrvatskih nogometnih reprezentativaca osjećao sam sve jaču zebnju za vlastiti položaj u društvu i razočaranje otkrićem da u tolikim javnim ličnostima u nas još uvijek vreba pritajeni zloduh totalitarne svijesti. Ton, duh i sadržaj pojedinih komentara prizvao mi je u sjećanje ozračje donedavno vladajućeg političkog diskursa u kojem su protivnici postupaka tadašnje vlasti, stigmatizirani pripadnošću opasnom postotku državnih neprijatelja, nazivani stokom sitnog zuba nesposobnom da se bavi politikom.
Oluja komentara koja se obrušila na »vatrene« sadržala je sve elemente te retorike, no sadržala je i neke »refule« koji me i osobno pogađaju, iako me pitanje »digniteta Domovinskog rata« i nogometnih reprezentativaca uopće ne zanima. Zanima me samo pravo građana na izražavanje političkih stavova. A ono je građanima nogometašima uskraćeno na nedvosmislen način, i to sa govornice najviše državne vlasti zajapurenom retorikom jednog od najtemperamentnijih saborskih zastupnika.
Na sjednici 11. listopada odvažio se zastupnik suvladajućeg IDS-a Damir Kajin pred očima hrvatske javnosti izgovoriti povijesne riječi: »Svima će nam biti bolje kad se nogometaši budu bavili nogometom, a političari politikom«. Ustavnim odredbama o pravu građana na slobodu političkog istupanja dao je time ustavotvorac Kajin posve novi smisao. Preživjelu i bankrotiranu parolu »tvornice radnicima - zemlja seljacima« s nikad eksplicitno izgovorenom, ali formulom o vodećoj ulozi Saveza komunista ozakonjenom ključnom napomenom »politika ljudima posebnoga kova«, pretočio je Damir Kajin u formulu isključive vladavine političke elite oligarhije čelnika Šestorke kojima i sam pripada.
Kajinova zamisao o politici kao monopolu političara bez sudjelovanja građana predstavlja reintepretaciju Ustava kojom se građane svodi na puki objekt politike, a izreka »politika političarima« samo je uljudniji način da se kaže »Sada kad ste nas izabrali, do sljedećih izbora šutite!«.
Naime, me mogu a da se ne upitam tko je nakon nogometaša sljedeći na redu za uvrštenje u Kajinovu formulu o podjeli rada i uloga u društvu; učitelji, tete u vrtićima, seljaci, ribari ili željezničari.
Priča o tome kako je Kajin ubio demokraciju ostala bi nekompletna bez navođenja još ponekog sudionika. Kako ne bih opterećivao ovaj tekst spomenut ću samo predsjednicu HNS-a koja prema intervjuu u Nedjeljnom vjesniku sa svojih akademskih visina poručuje: »Ja doista zagovaram građanska prava svih, ali mislim da nogomet ne bi trebao voditi politiku, kao ni obrnuto«. Naime, postavši političarkom profesorica ne treba zabaciti logiku. Činjenica da su, na primjer, filatelisti potpisali kakvu peticiju koja zadire u politiku ne bi značila da filatelija pokušava voditi politiku, već samo to da su koristeći svoje ustavno pravo na udruživanje i slobodu javnog izjašnjavanja neki građani okupljeni oko specifičnog zajedničkog interesa odlučili nešto poduzeti.
A kad je riječ o potrebi za logikom čak i u političkom govoru, valja istaći činjenicu da koliko god zgodna bila, floskula da »nogomet ne treba voditi politiku, kao ni obrnuto« baš ne drži vodu. Politika, naime, ne može a da ne vodi nogomet. O tome svjedoči već i opće poznata činjenica da je u nazivu jednoga ministarstva i riječ »šport«, dakle djelatnost kojoj pripada i nogomet. A o tome kako politika već i kroz samu financijsku politiku utječe na ama baš sve što se u državi zbiva, jednoj profesorici sociologije ne treba govoriti.
No vratimo se na trenutak Kajinovoj zamisli o društvenoj podjeli rada na političare kao subjekte i građane kao objekte politike. Valja ga podsjetiti da je u izbornu pobjedu Šestorke ugrađen nemjerljiv, a sudeći po postizbornom muku pobjednika nepriznat napor mnoštva običnih građana koji su se putem nevladinih organizacija »Glas 99« i »Ženske ad hoc koalicije« uključili u predizbornu kampanju. Bili su to građani kojima Kajin tada još nije rekao da će nam biti bolje ako se politikom budu bavili samo političari. Aktivnosti građana s pozivima na promjene osuđivali su tada pripadnici HDZ-a.
I na kraju, premda se pridružujem onima koji osuđuju prostačke šovinističke, rasističke i seksističke ispade jednoga od sudionika potpisivanja nogometaške peticije, ne mogu prihvatiti tezu da su ti ispadi dovoljan razlog za diskvalifikaciju samoga čina javnog političkog istupanja. I prostaci su punopravni građani ove države.
Vjesnik, 20. listopada 2002.
Komentari posjetitelja (0) 
|
|
|
