Da protuzakonita crkvena zvonjava diljem Hrvatske nije eksces pojedinih
klerika već svojevrsna zavjera kojom se krše prava građana i bezobrazluk u kojem ima sustava svjedoče izjave koje nadbiskup Ivan Prenđa daje medijima.
Komentarom pod naslovom ”Biskupi i dalje jurišaju na SDP” podsjetio je Novi list (autor napisa Drago Pilsel) čitatelje kako je nadbiskup Ivan Prenđa spremno prihvatio ”šlagvort” što ga je jednim svojim istupom pružio estradni saborski zastupnik Slaven Letica, te na HTV-u naširoko razglabao o navodnom kršenju ljudskih prava nezakonitim prisluškivanjem crkvenih dužnosnika.
Premda je afera vjerojatno izmišljena, a nadbiskupov istup obojen njegovim političkim sklonostima ne treba mu to zamjerati.
Danas, kad kršenje ljudskih prava postaje element poslovne kalkulacije, a državna ga vlast na lukav način ozakonjuje, nema tog povoda koji bi kompromitirao raspravu. Sumnjičenje izvršnih državnih tijela znak je razvijene građanske političke kulture, a nepovjerenje prema tajnim službama i građanska dužnost, pa bi nadbiskupov istup mogao postati uzorom budnosti njegovom duhovnom stadu.
Međutim, nadbiskupu Prenđi valja zamjeriti na licemjerju.
Maglovite slutnje i nedokazane pretpostavke o prisluškivanju klerika inspirirale su nadbiskupa na elokventan TV pledoaje o svetosti ljudskih prava, no neka egzistencijalna prava drugih građana nadbiskup i sam nemilosrdno krši.
Prema pisanju Večernjeg lista od 17. rujna 2005. na žalbu jednog stanovnika Vira da zbog mahnite crkvene zvonjave živi bez odmora i sna, nadbiskup Prenđa se, piše ovaj list, upoznao sa zakonom o zaštiti od buke. Kad se upoznao i valjda saznao da zakon zvonjavu dopušta u razdoblju od 7 do 19 sati, donio je odluku koja zaslužuje počasno mjesto na rang listi hrvatskih pravnih skarednosti. Odlučio je, citiram: "Kucanje sata na zvoniku župne crkve u Viru ograničit će se na vrijeme od 6 do 21 sat. Noću se zvonik neće oglašavati".
Tom odriješitom odlukom nadbiskup je mještanima Vira oduzeo 3 sata, dakle četvrtinu njihovih ustavom i zakonom zajamčenih prava na mir i odmor, a odlučujući o granicama u kojima će se kršiti zakon stavio se iznad zakona RH.
Nadbiskup je time usput pokazao da zapaža trun u oku SDP-a, a da mu brvno u vlastitom oku ni malo ne smeta.
Odlukom kojom korigira zakone RH i revidira ustavna prava građana nadbiskup Prenđa pokazuje da protuzakonita crkvena zvonjava diljem Hrvatske nije eksces pojedinih klerika već svojevrsna zavjera kojom se krše prava građana. Stoga, kad lošinjski župnik Bozanić javno zahtijeva da se o kršenju državnih zakona raspravlja pred crkvenim vijećem ili kad splitski katedralni župnik Bralić svima kojima smetaju zvona putem novina cinično poručuje da piju tablete, postaje očito da u tom bezobrazluku ima sustava, a nasilje nad građanima sustavnu potporu.
Upitamo li se kako je moguće da se unatoč ustavnoj odredbi o jednakosti pred zakonom odlukama svojih čelnika katolička Crkva bahato stavlja iznad zakona, odgovor ćemo naći dijelom u neradu i nemaru, dijelom u oportunizmu, neukosti ili zatucanost, a možda i korumpiranosti činovnika državne uprave zaduženih za poslove sanitarne inspekcije i provođenje zakona o zaštiti od buke. Stoga, kad Šani Samardžić, voditelj odsjeka te službe u istarskoj županiji javno putem novina s indignacijom odbija pomisao da se zbog crkvene zvonjave primijeni zakon o zaštiti od buke, postaje jasno kako završavaju žalbe građana: nestaju u crnim rupama birokracije ili u zoni sumraka pravne države.
Žalba potpisnika ovoga teksta doživjela je oboje. Nakon što ju je mjesecima ignorirala lokalna inspektorica Irena Mihaljević, a njeni nadređeni Stipe Karaule voditelj županijske inspekcije i tadašnji pomoćnik ministra ZSS Ivo Afrić zanemarili prigovore na njen rad, žalba je na rješavanje proslijeđena – Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.
Pitam se znaju li ovi činovnici, ali ne mare ili samo ne znaju da su ovom proceduralnom nastranošću od pravne države napravili otužnu parodiju, ali i posao pučkom pravobranitelju, upravnom sudu, a možda i ustavnom sudu.
Valja ih poučiti da je zadaća državne uprave provođenje i izvršavanje zakona, te je ona izvršna djelatnost, po jednoj definiciji ”ono što nije ni zakonodavstvo ni sudstvo”. Međutim, kad u vezi s općepoznatim kršenjem zakona crkvenom zvonjavom postojeće zakone ne primijenjuje, a njeni dužnosnici javno izjavljuju da to neće ni činiti, državna uprava stavlja van snage, derogira zakone RH, a kako po definiciji ”nije zakonodavstvo”, time si prisvaja prerogative Sabora.
Ovom skandolaznom intervencijom kojom ”ispravlja” namjere zakonodavnog tijela i marginalizira Sabor državna uprava revidira i ustavom zajamčena prava građana i vjerskih zajednica, oboje na štetu građana u korist tih zajednica. Ignoriranjem pak odluke ustavnog suda kojom je potvrđena ustavnost odredbi o ograničenju crkvene zvonjave državna uprava ”ispravlja” i odluke toga tijela te uzurpira i sudbene ovlasti.
No, uključivši Hrvatsku biskupsku konferenciju u rješavanje žalbi, državna je uprava dosegla vrhunac pravno-političke perverzije. Tome je tijelu, kojeg ne biraju građani RH već ga imenuje čelnik jedne strane države, priznala status sudionika u državnoj vlasti.
U državi čiji ustav tvrdi kako je Crkva odvojena od države, kanonsko je pravo postalo nadređeno građanskom.
Ako ovaj ustavno-pravni galimatijas koji dopušta zlokobnu slutnju kako je trima stupovima vlasti potajno dodan četvrti nije posljedica nedoraslosti državne uprave za provođenje zakona u duhu zakona i ustava te načela upravnog postupka već izraz politike, Hrvatska će za ulazak u EU, zajednicu svjetovnih država, imati i većih problema od jednog odbjeglog generala (pisano prije njegova uhićenja).
Poslano Novom listu, neobjavljeno
Komentari posjetitelja (0) 
|
|
|
