Ustavnom sudu
sam 9. studenog 2011. predao prijedlog da pokrene postupak ocjene suglasnosti s
ustavom Zakona o zaštiti od buke zbog odredbe kojom je akustičko oglašavanje iz
i s vjerskih objekata izuzeto iz zakona. Tom odredbom vjerskim je zajednicama dato
neograničeno pravo korištenje akustičkih uređaja 24 sata dnevno bez ikakvih
ograničenja u pogledu trajanja, učestalosti i jačine zvuka, koje one - a
ponajviše katolička Crkva - obilato koriste. Zakon ne predviđa nikakav pravni
lijek za zloupotrebu toga prava, pa su građani prepušteni na milost i nemilost
rukovatelja tim uređajima i njihovih nadređenih.
Ovom su
odredbom spomenutog zakona obezvrijeđene neke od najviših vrednota ustavnog
poretka Republike Hrvatske i uskraćena brojna građanska i ljudska prava
zajamčena Ustavom i međunarodnim konvencijama.
-
Odredbom o izuzimanje zvučnog
oglašavanja iz i s bogomolja u novom zakonu "legalizirano" je
sustavno kršenje prethodnog zakona kojim je oglašavanje bilo ograničeno na
razdoblje dana od 1 do 19 sati, s izuzetkom na dane crkvenih blagdana.
Odredba o ograničenju
bila je "mrtvo slovo na papiru", jer su tijela državne uprave
zadužena za nadzor nad njegovom primjenom na svim razinama - od lokalnih
inspektora do ministra - sustavno odbijala primijeniti ovu odredbu. Pojedini
dužnosnici su eksplicitno u medijima izjavljivali da to ni neće činiti. Takvom
je praksom državna uprava derogirala zakone RH i revidirala ustavom zajamčena
prava građana i vjerskih zajednica, oboje na štetu građana, a u korist tih
zajednica. Znajući da protiv njihova kršenja zakona građani nemaju pravnog
lijeka, crkveni su im dužnosnici u medijima cinički nudili medicinske: "Komu smetaju zvona, neka popije tabletu!" , naslov
je jednog članka u dnevnom tisku. Žaliteljima protiv zlostavljanja bukom lijepili
su u medijim ideološke i druge dikriminirajuće etikete.
-
Ova neodrživa pravne skarednost
rješena je na način da je dotadašnje sustavno kršenje zakona novim zakonom
pretvoreno u apsolutno, ničim ograničeno pravo. No kako takva prava nisu u
duhu Ustava RH, prišlo se
elegantnom rješenju redefiniranja akustičkih fenomena. Demokratskom
odlukom Sabora zvucima iz i s vjerskih objekata ukinuta su fizikalna
svojstva koja ima svaki drugi zvuk, pa i zvuk, na primjer, crkvenih zvona
emitiran s nekog drugog mjesta. Sabor je odlučio da zvučno oglašavanje iz
i s vjerskih objekata nije buka, a slijedom toga takvo oglašavanje lišeno
je i znanstveno dokazanih štetnih utjecaja na ljude. Dakako, snimci tog
oglašavanja emitirani s balkona stana pored vjerskog objekta čije
oglašavanje je snimljeno prema zakonu jesu buka i podliježu mjerama
zaštite ljudi od buke propisanim zakonom.
Da je donošenje
ove bizarne i apsurdne odredbe samo nastavak nezakonitog zlostavljanja
ozakonjenim sredstvima pokazale su i
najave u dnevnom tisku: "Kaptol mijenja Zakon o zaštiti od buke i crkve će
moći zvoniti od 0 do 24 sata". Mediji su izvijestili kako je sa zajedničke
sjednice Komisije za odnose s državom Hrvatske biskupske konferencije i Vladine
komisije za odnose s vjerskim zajednicama
u Ministarstvo zdravstva poslan zahtjev za izmjenom članka 17. Zakona o
zaštiti od buke, te da je glasnogovornik
Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić tim povodom izjavio: "Radi
se o izmjeni zakona iz 2003. kojim su crkvena zvona stavljena u rang buke, što
je posve nelogično i prije to nikad nije postojalo. Zbog povijesnih i drugih
razloga zatražili smo izmjenu toga zakona."
Ako je su
članovi saborskog odbora za zakonodavstvo dobili isto nemušto, apsurdno i
maglovito obrazloženje zahtjeva, ne treba čuditi što su sudeći prema
izvještajima u medijima bili prilično zbunjeni. Pred sankrosanktnim "povijesnim
razlozima" ostali su nijemi, ali nisu vidjeli ništa nelogično u tome da zvona
budu stavljena u rang buke buke, kako je to - unatoč laži glasnogovornika HBK da to prije
nikad nije postojalo - bilo u prethodnom zakonu. Član Odbora Petar Klarić je istaknuo
kako "nije buka s vjerskih objekata nešto drugo" i rekao "Buka
je buka, pa dolazila ne znam od kuda" te da to što dolazi s vjerskih
objekata ne opravdava njezino postojanje.
Ana Lovrin, bivša
ministrica pravosuđa (HDZ) je pak ustvrdila da izostanak obrazloženja zašto se predlaže
da se vjerski objekti izuzmu iz zakona nameće zaključak kako je riječ o nečem
izvan zakona. Iz njenih riječi može se zaključiti da predlagatelj uopće nije
obrazložio razloge prijedloga, no bivša ministrica je podcijenila snagu
inicijatora izmjene. Nije riječ o nečemu izvan zakona, već o nečemu iznad Ustava
RH, a to su "drugi razlozi" zbog kojih je izmjena tražena. Naime, prema
izvješćima u medijima, presudno je bilo obrazloženje Nenada Lamera, ravnatelja
Uprave za sanitarnu inspekciju koji je rekao: "Građani se žale na zvukove
s vjerskih objekata koji ih iritiraju samo zato što su im ideološki
neprihvatljivi". Odbor je na to jednoglasno prihvatio prijedlog Vlade i
proslijedio ga Saboru. Ovaj doktor medicine sjednici Odbora očito nije
prisustvovao kao stručni predstavnik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (na
čijem je čelu također jedan liječnik), već kao ideološki komesar sa zadaćom da
progura "druge razloge" ove izmjene zakona, a po cijenu kršenja etike
liječničke profesije. Čitatelju savjetujem da se zamisli nad tvrdnjom da buka s
obližnjeg zvonika smeta, na primjer, nekom dojenčetu samo zato što mu je
ideološki neprihvatljiva.
-
Kad bi čak i bilo istina da se na
buku s vjerskih objekata građani žale samo zato što su im ideološki
neprihvatljivi - a to nije istina - intencija izmjene zakona o zaštiti od
buke bila bi apsolutističko, ničim ograničeno nametanje akustičkog
oglašavanja jednoga svjetonazora svim građanima, pa i onima kojima je on
neprihvatljiv. Već sama to predstavlja flagrantnu povredu temeljnih ustavnih
načela i vrednota te ljudskih i građanskih prava.
Stečevina ove
igre moći, političkih interesa i ideološko-vjerske isključivosti je bjesomučna
zvonjava crkvenih zvona i treštanje zvučnika iz i s vjerskih objekata diljem
Hrvatske. Cjelokupni prostor države, kako javni tako i privatni, obilježen je
akustičkim simbolom jedne vjeroispovijesti, a anakroničnim otkucavanjem točnog
vremena svakih petnaest minuta nas se podsjeća da smo smrtni. Ključnu ulogu u
realizaciji ove ustavno-pravne smicalice imalo je Ministarstvo zdravstva i
socijalne skrbi kao neka vrsta ideološkog komeserijata, a Odbor za
zakonodavstvo i Hrvatski sabor bili su poslušni izvršitelji zahtjeva Kaptola.
Budući da je crkvena zvonjava na simboličkoj razini akustički ekvivalent vizualnom
raširenoj praksi obilježavanja javnih prostora raspelima, krunicama i križevima,
valja očekivati da će i ustavno-pravne dvojbe o tome biti rješene intervencijom
u neki zakon, vjerojatno onaj o o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te
zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. Možda opet odredbom o
izuzimanju tih simbola iz zakona, kako bi po državnim školama, vrtićima,
bolnicama i uredima mogli stajati pored, iznad, pa i umjesto državnog grba.
Prvi koraci k tom zahvatu učinjeni su maštovitim tumačenjima i razvodnjavanjem
smisla ustavne odredbe o odvojenosti vjerskih zajednica od države, među kojima
se ističe mišljenje jednog od autora ustava da unatoč tome što je Hrvatska
sekularna država, od devedesetih godina postoji dobar običaj da se vjerska
obilježja ističu u javnim zgradama i državnim uredima koji kaže da ne vidi
razloga da se to mijenja.
Franjo-Tomislav Kikić
Povezani sadržaji:
- Struka i ideologija
- Bilješke o kapitulaciji države pred Kaptolom
- Crkvena zvonjava pred Ustavnim sudom
- Zakon o oglašavanju osnovne djelatnosti Rimokatoličke crkve
- Bizaran zakon: "sveta" i obična buka
- Postavši političarem, ministar zdravstva prestao biti liječnikom
- Ozakonjenje zlostavljanja
- Ozakonjenje terora
- Lobiranje za ozakonjenje terora
- Vjerska renesansa u Hrvata mjeri se decibelima
- Pravno politička perverzija
Komentari posjetitelja (0)
|
|
|