Odredbom prethodnog Zakona o zaštiti od buke zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima bilo je ograničeno na razdoblje od 7 do 19 sati s iznimkom za vjerske obrede na dane vjerskih blagdana. Međutim, ovu se odredbu sve vrijeme dok je zakon bio na snazi sustavno kršilo, a državna tijela nadležna za nadzor nad njegovom primjenom na svim razinama - od lokalnih inspektora do ministra - sustavno su odbijala primijeniti ovu odredbu. Pojedini dužnosnici su eksplicitno u medijima izjavljivali da to ni neće činiti. Takvom je praksom državna uprava derogirala zakone RH i revidirala ustavom zajamčena prava građana i vjerskih zajednica, oboje na štetu građana, a u korist tih zajednica

Takvom praksom državna uprava je faktički zaobišla i Ustavni sud ignorirajući njegovo rješenje kojim je 22. prosinca 2004. odbačen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom spomenute odredbe podnesen s nakanom da je se ukine, a s obrazloženjem da bi vjerskim zajednicama time bila data protivustavna apsolutna sloboda korištenja zvona i akustičkih uređaja koja ni na koji način ne bi mogla biti ograničena. Ukratko, osim što si je prisvojila prerogative zakonodavne vlasti, ignoriranjem ove odluke Ustavnog suda državna uprava je uzurpirala i sudbene ovlasti.

Apsurd da umjesto da postupi po zakonu, zahtjev građanina za obavljanje uviđaja o kršenju spomenute odredbe državna uprava proslijeđuje "na očitovanje" biskupskoj konferenciji sugerira zaključak kako se crkvena tijela u državnoj upravi percipiraju kao tijela državne vlasti. Postupanjem službenika sanitarne inspekcije i nepostupanjem ostalih tijela državne uprave prekršitelju Zakona o zaštiti od buke data je protupravna povlastica da se o svome postupku i daljim namjerama "očituje, čime mu je protuzakonito priznat status kakva imaju tijela vlasti.

Učestale žalbe građana na buku crkvenih zvona i drugih akustičkih uređaja iz i s bogomolja te odjeci u javnim medijima učinili su situaciju neodrživom. Nakon uspješno provedenog lobiranja da se kršenje zakona pretvori u pravo, javnosti je obznanjeno kako  "Kaptol mijenja Zakon o zaštiti od buke i crkve će moći zvoniti od 0 do 24 sata" (Jutarnji list, pod naslovom Crkve će moći zvoniti 0-24 sata). Na tu vijest mnogi su se gorko nasmijali, jer crkve su to činile i do tada.

Mediji su izvijestili kako je sa zajedničke sjednice Komisije za odnose s državom Hrvatske biskupske konferencije i Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvo zdravstva poslan zahtjev za izmjenom članka 17. Zakona o zaštiti od buke:

Radi se o izmjeni zakona iz 2003. kojim su crkvena zvona stavljena u rang buke, što je posve nelogično i prije to nikad nije postojalo. Zbog povijesnih i drugih razloga zatražili smo izmjenu toga zakona - rekao je glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić.

  Dakle, izmjena zakona se zahtijeva zato što je:

1.      nelogično da crkvena zvona budu u rangu buke

Zvona zaista nisu buka, već sredstvo za proizvodnju buke, a nitko ni ne tvrdi da su ona sama po sebi buka. No teško je dokučiti zbog čega bi bilo nelogično da zvučni valovi koje proizvodi udaranje jednog komada metala o drugi na crkvenom zvoniku budu u nekoj drugoj pojmovnoj kategoriji kad su u fizikalnom smislu identični istoj pojavi koja zbog iste radnje dopire iz nekog brodogradilišta.

  2.      zato što to prije nikad nije postojalo

  A postojalo je prema prethodnom zakonu.

  3.       zbog povijesnih i drugih razloga.

Očito je da Hrvatska biskupska konferencija i Vladina komisija za odnose s vjerskim zajednicama povijesne razloge (ma što ta sintagma značila) smatra dovoljnima da se građanima nametne trpljenje zdravstvenih posljedica buke, rušenje vrijednosti njihovih nekretnina, žrtvovanje kvaliteta vlastitog i obiteljskog života, privatizacija okoliša kao općeg dobra od strane vjerskih zajednica, troškove ugradnje specijalnih prozora i klima uređaja te odricanje od ustavom zajamčenih prava kao povijesnu nužnost primjene stečevina iz feudalnog doba.

Maglovita formulacija o drugim razlozima navodi na zaključak da se njome skriva volja jedne vjerske zajednice da okoliš kao opće dobro dobije na apsolutno raspolaganje za akustičko promicanje (oglašavanje) svojih osnovnih djelatnosti.

Sudeći prema izvještajima u medijima i članovi saborskog odbora za zakonodavstvo bili su u nedoumici zbog izostanka bilo kakvog suvislog obrazloženje predlagača zakona izuzimanja buke iz i s vjerskih objekata. Vanjski član odbora Petar Klarić je istaknuo kako "nije buka s vjerskih objekata nešto drugo" i rekao "Buka je buka, pa dolazila ne znam od kuda" te da to što dolazi s vjerskih objekata ne opravdava njezino postojanje. Dodao je da se građani žale na buku crkvenih zvona.

Ana Lovrin, bivša ministrica pravosuđa (HDZ) ocijenila je da bi i bučenje crkvenih zvona, s čime i sama, napomenula je, ima negativnih iskustava, trebalo urediti ovim Zakonom te rekla:

"Zato što predlagatelj nije obrazložio zašto predlaže da se vjerski objekti izuzmu iz Zakona, moglo bi se zaključiti da je riječ o nečem izvan zakona". Iz njenih riječi može se zaključiti da predlagatelj -  ma tko on bio - odboru uopće nije obrazložio zašto predlaže da se vjerski objekti izuzmu iz Zakona.

No unatoč prigovorima na izostanak obrazloženja prijedlog Vlade Odbor je prihvatio jednoglasno, a prema izvješćima u medijima čini se da je presudno bilo obrazloženje Nenada Lamera, ravnatelja Uprave za sanitarnu inspekciju. Ovaj doktor medicine (sic!) je rekao: "Građani se žale na zvukove s vjerskih objekata koji ih iritiraju samo zato što su im ideološki neprihvatljivi". Budući da je teško vjerovati u postojanje medicinski obrazovane osobe kojoj je ostalo nepoznato djelovanje zvuka na ljudski organizam bez obzira na nečiju ideološku opredjeljenost, pa ga kao sredstvo torture koriste jednako u Sjevernoj Koreji kao i u SAD, očito je da u odboru nije sudjelovao kao stručni, već kao ideološki predstavnik Vlade - predlagača Zakona.

Osim što je zanemario struku, doktor medicine je dao jasno do znanja da se ovim zakonom jednom skupu ideologija kani dati apsolutno pravo na akustičko oglašavanje svojih djelatnosti. Naime, ako je nekome crkvena zvonjava zaista samo ideološki neprihvatljiva, neprihvatljiva mu je i davanje ekskluzivnog i apsolutnog pravo na promicanje njemu neprihvatljive ideologije. Pravo na takav stav jamči mu ustav, a ovaj zakon mu ga uskraćuje.

Izbjegavajući pak raspravu o zagađenju bukom, taj je liječnik stavljanjem ideološke naljepnice očito uspio ušutkati argumentiranu kritiku zakona, i takav kakav je, zakon je od Odbora dobio "zeleno svjetlo", a Sabor usvojio. Bila je to kapitulacija države pred Kaptolom kojom je dotadašnje flagrantno kršenje zakona pretvoreno u pravo kojim se krše tuđa ustavna prava.

Franjo-Tomislav Kikić

Povezani sadržaji:

1. Struka i ideologija
2. Ministarstvo zdravstva kao ideološki komesarijat
3. Crkvena zvonjava pred Ustavnim sudom
4. Zakon o oglašavanju osnovne djelatnosti Rimokatoličke crkve
5. Bizaran zakon: "sveta" i obična buka
6. Postavši političarem, ministar zdravstva prestao biti liječnikom
7. Ozakonjenje zlostavljanja
8. Ozakonjenje terora
9. Lobiranje za ozakonjenje terora
10. Vjerska renesansa u Hrvata mjeri se decibelima
11. Pravno politička perverzija