Htjeli to građani ili ne, bili vjernici ili ne, sviđalo im se slušati
zvonjavu nedjeljom u šest ujutro ili ne, oni skeptični prema
znanstvenim dokazima popovskih mudrijaša da zvonjava pouzdano uništava
viruse, te oni koji nikako ne priznaju razliku u buci koju
proizvodi nabrijan automobilski motor, kosilica za travu, ili zvonu
nešto sličniji zvuk pneumatskog čekića - iako imaju
pravo na tišinu u svojem domu koji je, podsjetimo, posljednje utočište
pojedinca - prisiljeni su slušati zaglušujuću zvonjavu crkvenih zvona. Katolička crkva, kao jedna od nevladinih organizacija, može zvoniti,
tamburati, dernjati se koliko god želi, baš kao i svaki građanin,
rock'n'roll band, susjed stolar ili omladina koja misli da baš svi
moraju slušati muziku koju i oni trenutno slušaju, u vrijeme za to
određeno, i u odgovarajućim granicama glasnoće, kad ne ometa sugrađane
u njihovom miru u prostoru njihove privatnosti i intime. Kućni red bi
trebao za sve vrijediti jednako.
Kad čuješ zvona, za kim zvona zvone, zvoni zvonce čoban tjera ovce, večernji zvon, jingle bells... na sam spomen ovolike zvonjave zabole glava i uši, a moglo bi se i oglušiti. Doduše, ima neke prednosti ne samo praviti se gluh, kao Bandić kad mu žena nešto priča (malo je falilo da kaže »melje«), več i istinski biti gluh, pa bi Hrvati još uvijek zdravog sluha mogli uskoro pozavidjeti gluhima.
Naime, još jedna u cijelom nizu poduzetih ofenziva Katoličke crkve na civilizacijska dostignuća i društvene standarde (a bogme i na zdrav razum, makar njegovo zdravlje ne treba uvijek uzeti kao čvrstu činjenicu) u Hrvata usmjerena je ovaj put na zvonjavu. Zahtijevaju da im se dopusti neograničeno vrijeme zvonjenja, to jest od 0 do 24.
Kako je u hrvatskoj Katoličkoj crkvi s obzirom na činjenicu enormne slizanosti s vlašću jedva potrebno pokretati ofenzive, sve se čini da će pobijediti kao i do sada, to jest, bez borbe i oporbe. Jedina reakcija koja se očekuje neće stići iz takozvane i samozvane oporbe, već iz privrednog sektora, to jest povećat će se potražnja čepića za uši i proizvodnja će porasti enormno. No, nemojmo ni to preoptimistično uzeti kao doprinos Katoličke crkve povećanju proizvodnje u gumarsko-plastičnoj industriji u Hrvatskoj, koja bi mogla otvoriti koje novo radno mjesto. S druge strane, kao što znamo, na području gdje traje borba neprestana, mogla bi uslijediti još jedna ofenziva te Crkve protiv upotrebe (pa time i proizvodnje) kondoma, čime će ista industrijska grana bilježiti pad proizvodnje. U promijenjenom odnosu između čepića za uši i kondoma ekonomska bilanca možda ostane ista, uz manje veselja a više reda i rada. Svako zlo za neko dobro, kao što kaže još jedna sado-mazo narodna mudrost.
Zaglušujuće zvonke teme
No, kao što je to primijetila Bojana Genov u svojem sjajnom komentaru na istu zaglušujuće zvonku temu (objavljenom na portalu Zamirzine): »Cijela ova farsična priča bila bi zabavna i smijali bismo joj se do suza da ovoj verziji vlasti postoji opozicija, ali moguće je jedino zamisliti da se opozicija ždere od jala što se izmjene definicije buke nije dosjetila prva«.
I stvarno, nije se šaliti. Tako se, recimo, želite privremeno, na dulje ili kraće vrijeme, ili za cijeli život skloniti od gradske buke i otiđete živjeti što dalje, recimo na otok. Ali da sad ne spominjemo samo Lošinj, koji se najviše angažirao oko zvonjave, odete na Šoltu ili Brač, i to ne u neki od obalnih gradića gdje vas mogu ljeti gnjaviti turisti, već, recimo, u Nerežišća, mjesto usred otoka, slavno po kaugumama, miru i tišini. I tako legnete u mirnom mjestu, zrak čist i zdrav, spava se odlično. Ali, nećeš! U mrkli jutarnji mrak zagrme zvona, i čak i ako ste napola gluhi, ne pomaže. Kad već spavanje neće ići, a recimo, nedjelja je, pa bi se i smjelo, doručkujete i slušate radio na kojem baš ide obrazovni program.
I dok vam još zvona bruje u glavi, čujete voditeljicu emisije koja sretno, s gotovo erotskim uzbuđenjem, najavljuje gosta - nekog .svećenika koji će govoriti o Malom vjeronauku. Još se niste ni stigli začuditi, kako to da u sekularnoj državi na javnom radiju, u programu posvećenom javnom obrazovanju, govore o vjerskoj temi, kad čujete nadalje da je program Malog vjeronauka ostvaren u suradnji s Ministarstvom prosvjete; konkretno, da će Katolička crkva i Ministarstvo prosvjete RH organizirati državno natjecanje u vjeronauku, koje će se zvati Vjeronaučna olimpijada. U prijevodu, ministar će iskeširati pare za »olimpijadu«, uključit će se sve škole, sva djeca, htjela - ne htjela, odnosno htjeli njihovi roditelji ili ne.
Baš isto kao i nekadašnje, također vjeronaučne olimpijade (iako se nikad nisu zvale tako, već jednostavnije, natjecanja) iz poznavanja samoupravljanja ili poznavanja lika i djela druga Tita. Sad to neće biti drug Tito već, kako je na radiju objašnjeno, Franjo Asiški.
Pravo na tišinu
Da nam je ministar prosvjete vjernik, njegova stvar. Da okolo hodočasti, također bi ostala njegova privatna stvar, kad bi izostalo servilno medijsko pokrivanje svakog njegova martirskog koraka. Međutim, da na baš sve načine uvlači crkvu (u ovom slučaju Katoličku) u škole - u ponekoj se čak održavaju i mise! - usporedivo je samo s praksom u, recimo, Poljskoj ili Iranu. Kako je krenulo, moglo bi se dogoditi da nakon doručka krenete u kupaonicu, a iz kade iskoči strogi pop i priprijeti vam jer ste se zaboravili prekrižiti.
Krakovi hobotnice Katoličke crkve već odavno, svakako od pada pod demokraciju HDZ-ovskog tipa, dosežu u sve pore javnog i privatnog života. Htjeli to građani ili ne, bili vjernici ili ne, sviđalo im se slušati zvonjavu nedjeljom u šest ujutro ili ne. Ili oni skeptični prema znanstvenim dokazima popovskih mudrijaša da zvonjava pouzdano uništava viruse, odnosno oni koji nikako ne priznaju razliku u buci koju proizvodi nabrijan automobilski motor, kosilica za travu, ili zvonu nešto sličniji zvuk pneumatskog čekića, i crkvenog zvona. Oni kojima to smeta, a uopće se ne radi o lažnoj diskusiji je li riječ o većini ili manjini (uostalom, tu se crkva ponaša kako joj odgovara, kad treba onda su ugrožena prava manjina, a najčešće se ipak poziva na svoju većinskost, pri čemu manjine valjda imaju trpjeti i šutjeti), imaju pravo na tišinu u svojem domu koji je, podsjetimo, posljednje utočište pojedinca.
Katolička crkva, kao jedna od nevladinih organizacija, može zvoniti, tamburati, dernjati se koliko god želi, baš kao i svaki građanin, rock'n'roll band, susjed stolar ili omladina koja misli da baš svi moraju slušati muziku koju i oni trenutno slušaju, u vrijeme za to određeno, i u odgovarajućim granicama glasnoće, kad ne ometa sugrađane u njihovom miru u prostoru njihove privatnosti i intime. Kućni red bi trebao za sve vrijediti jednako.
Sekularizacija sekularizacije
No, iz cijele situacije u vezi s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj i njezinim odnosom s vlastima, ne piše se dobro ni laičkim građanima niti laičkoj, nominalno sekularnoj državi Hrvatskoj. Nekoć, once upon a time, to jest u srednjem vijeku, Crkva je bila ta koja je, osim o dušama, vodila brigu o zdravlju i obrazovanju puka, imala je punu društvenu kontrolu. U modernim državama, u industrijskim društvima, došlo je, kako to uči Durkheim, do funkcijske diferencijacije, to jest specijalizirani profesionalci i organizacije preuzimaju te poslove, pak se i država sekularizira.
Istina, nije bilo sve tako glatko i jednostavno, pa danas imamo čudne situacije i različite novije teorije u vezi sa sekularizacijskim procesima. Tako su na snazi malo teorije religijskih tržišta (tamo gdje je više religijskih zajednica, veća je međusobna konkurencija, pa su i aktivnije i vitalnije), a posljednje teze govore o sekularizaciji na osnovi egzistencijalne sigurnosti (što je sigurnost građana veća, manja je religioznost).
Hrvatska je očigledno shizofrena jer spada u opis svih, ali ono što se u društvu događa opire se tim opisima. S jedne strane spada u razvijenije, industrijske zemlje i ima samo jednu dominantnu religiju. To bi govorilo u prilog tome da je utjecaj religije manji. S druge strane, potonja teorija, koja govori o odnosu egzistencijalne sigurnosti i religije, u slučaju Hrvatske gdje je te sigurnosti u svakom pogledu sve manje (od ekonomske do osobne, o čemu na drastičan način govore dnevna, većinom nerazriješena ubojstva), išla bi u prilog većeg utjecaja religije.
Surovi kapitalist
Međutim, sve bi to skupa odgovaralo kao teorijski okvir/i kad bi Hrvatska imala normalnu, doista sekularnu vlast. Međutim, upravo je vlast ta koja je sklopila sramotne ugovore s Vatikanom, po kojima (uz mnoge druge stvari) u najmanju ruku priznaje bezočnu otimačinu, uzimajući crkveni porez i od onih koji nisu vjernici.
Vlast je ta koja je omogućila invaziju Katoličke crkve na obrazovni sustav praktički na svim razinama, ona je ta koja joj izlazi u susret pretvarajući Crkvu u jednog od najvećih kapitalista.
Vlast je ta čije će sudstvo ubojicu popa koji mu je oteo curu ekspresno osuditi na respektabilnih 8 godina, ali neće mrdnuti malim prstom da nade ubojice i batinaše raznih Miljuša, Rađenovića, Ritza ... duga je lista i seže obilato i u dalju prošlost.
Sjetite se, primjerice, ubojstva Milana Krivokuće zaklanog 1993. na vratima vlastitog doma, a ni traga počinitelju/ima. Pa da ih isto tako odgovarajuće kazni.
Istina je, građani Hrvatske se u velikom postotku deklariraju kao vjernici; međutim, kad dođe do svjetovnih tema kao što je, uzmimo, omiljena meta Crkve, pravo na abortus, onda velikom većinom glasaju za očuvanje toga prava.
Valjalo bi građane također upitati smatraju li da je prikladno da Crkva sve više djeluje kao prilično surovi kapitalist koji, uz nekretnine i investicijske zahvate širokih razmjera, prilično gramzivo naplaćuje čak i podjelu sakramenata, makar su mu službenici dobro uhljebljeni na državnim plaćama. Kada se ovako efikasno udruže državna vlast i Crkva protiv interesa građana, onda je građanima, doslovno, odzvonilo.
Đurđa Knežević, Novi list 11. listopada 2008.
Povezani sadržaji:
- Struka i ideologija
- Ministarstvo zdravstva kao ideološki komesarijat
- Bilješke o kapitulaciji države pred Kaptolom
- Crkvena zvonjava pred Ustavnim sudom
- Sekularnom je karakteru države odzvonilo
- Zakon o oglašavanju osnovne djelatnosti Rimokatoličke crkve
- "Znamo mi vas!"
- Bizaran zakon: "sveta" i obična buka
- Buka je buka, i sa zvonika i s minareta
- Postavši političarem, ministar zdravstva prestao biti liječnikom
- Ozakonjenje zlostavljanja
- Diskriminacija buke
- Ozakonjenje terora
- Hoće li ministar ukinuti i cijepljenje?
- Lobiranje za ozakonjenje terora
- Vjerska renesansa u Hrvata mjeri se decibelima
- Crkva širi netrpeljivost i predrasude prema građanima
- Pravno politička perverzija
- Crkvena zvonjava kao buka
- Crkvena zvonjava, kratki povijesni prikaz
Komentari posjetitelja (53)
|
|
|