 U nedostatku argumenata ili kad su
protivnikovi argumenti prejaki u raspravu se podmeću pseudoargumenti
koji mogu navesti na pogreške u rasuđivanju. Hrvatski katolički kler se u obrani svoga "prava" na zlostavljanje građana protuzakonitim korištenjem crkvenih zona tim trikovima služi vrlo spretno, dosljedno i nadasve marljivo.
Te pogreške mogu se
podijeliti u tri glavne skupine:
Pogreške irelevantnosti
Pogreške neosnovanog razloga
Pogreške slijeda
Qui nimium probat, nihil probat
Kad neko dokazuje tezu koja je općenitija od one sporne, kažemo da on
dokazuje previše. Kad neko, naprotiv, dokazuje tezu koja je
specijalnija od one koju bi trebalo dokazati, kažemo da dokazuje
premalo.
Na nekom se skupu raspravlja ima li društvo pravo zločinca kazniti
smrtnom kaznom. Neko tko bi dokazivao da je grijeh usmrtiti bilo koje
živo biće dokazivao bi previše; neko tko bi dokazivao da društvo ima
pravo braniti se od onih koji ga ugrožavaju dokazivao bi premalo.
Onaj tko dokazuje premalo, olakšava sebi posao, ali ne dokazuje što bi
trebalo. Onaj tko dokazuje previše dokazao bi i užu tezu kad bi uspio
dokazati širu. No, općenitije teze je teže dokazati, pa se općenitija
teza koju pokušavamo dokazati obično ne može dokazati, dok bi se ona
uža, koju zapravo i treba dokazati, mogla lako dokazati.
Dakle, Tko previse dokazuje, ne dokazuje nista (Qui nimium probat, nihil probat).
Prijelaz u drugi rod
Izbjegavanje sporne teze može se izvesti tako da dokazujemo tezu koja
je sasvim druge vrste ili spada u sasvim drugo područje. Tako kad
kažemo da je netko nesposoban, počnu nas uvjeravati da je on vrlo
pošten. Kritiziramo društveni poredak i odnose među ljudima u nekoj
zemlji, a apologet postojećeg stanja nam navodi cifre o porastu
proizvodnje ili vanjskopolitičkim uspjesima.
Ovakvu pogresku nazivamo prijelazom u drugi rod.
Argumentum ad hominem
To
je omiljeni argument, točnije, pseudoargument) polemičara koji je ostao
bez ikakvih argumenata. Kad neko ne može ili ne zna pobiti argumentima
tvrdnju s kojom se ne slaže, pokušava je oboriti tvrdnjom kako je onaj
tko je iznosi "poznati lažljivac", "pijanac", pripadnik nepoćudne
nacije, vjere itd. U takvom ćemo slučaju reći da se koristi argumentum
ad hominem (argument protiv covjeka).
Argumentum ad
hominem u svojoj "abuzivnoj" (pogrdnoj, uvredljivoj) varijanti sastoji
se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava
diskreditirati čovjeka koji je tu tvrdnju postavio.
U svojoj raspravi Eristička dijalektika, Schopenhauer kaže: "Kad
primijetimo da je protivnik nadmoćan i da nećemo biti u pravu, treba
prijeći na nivo osobnog, vrijeđati, biti grub. Intimiziranje se sastoji
u tome da se sa predmeta spora (jer smo tu već izgubili) prijeđe na
onog s kojim se prepiremo i da se nekako napadne njegova ličnost."
Postoji i naizgled dobroćudnija no ništa manje podla varijanta, ovog
argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga
uvjeri kako se on zbog posebnih okolnosti (zbog svog zanimanja,
pripadnosti nekoj političkoj stranci, drustvenoj grupi, vjeri ili
naciji, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj se
protivi.
Ovim se argumentom služimo, na primjer, kada u diskusiji sa svećenikom
nastojimo pokazati da on, ako ne želi doći u kontradikciju sa Svetim
pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada političkog protivnika
uvjeravamo da naša teza s kojom on polemizira logično proizlazi iz
nekih teza za koje se on zalaže.
Argumentum ad populum
Demagog svoje tvrdnje ne potkrepljuje činjenicama, nego im daje privid
uvjerljivosti najavljujući ih frazama poput: "duboka je istina da...",
"samo pokvarenjak moze posumnjati u ..." ili "tko bolje od vas shvaca
kako ...".
U tom slučaju on upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk).
Ovaj se lažni argument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje
o biti sporne stvari, slušače nastojimo pridobiti djelujući na njihove
osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Ovaj argument
možemo prepoznati po patetičnom, uzvišenom tonu kojim se iznosi i po
tome što je naglasak izlaganja na formi, a ne na samom sadržaju
argumenta.
Argumentum ad misericordiam
Kad nekoga optuže da je pronevjerio novac, a on odgovara da ima bolesnu
ženu i malu djecu on koristi argumentum ad misericordiam (argument za
milosrđe). Ovaj se pseudoargument upotrebljava koristi kako bi se
izbjegla rasprava o biti sporne stvari - krađi - kako bi se pobudila
kod sugovornika.
Argumentum ad verecundiam
Dok se neki rado pozivaju na "općeprihvaćeno" misljenje, drugi se više
vole pozvati na mišljenje istaknutih pojedinaca, velikih ljudi,
"autoriteta", "eksperata" i "znalaca". Takvo pozivanje ima smisla kada
se nestručnjaci prepiru o kakvom stručnom pitanju, ali ono ne može
odlučiti u sporovima među samim stručnjacima.
Takvo je pozivanje neumjesno posebice kad se autoritet u jednoj oblasti
citira kao arbitar u drugoj, kao kad se, na primjer, crkveni oci
citiraju kao autoritet u znanosti, ili kad se političara citira kao
autoritet u umjetnosti. Pogreška kada se sporna teza dokazuje
pozivanjem na mišljenje autoriteta naziva se argumentum ad verecundiam
(argument strahopostovanja prema autoritetima).
Argumentum ad ignorantiam
Kada se tvrdnja da je neka bolest neizlječiva dokazuje samo time sto za
nju još nije pronađen lijek, upotrebljava se argumentum ad ignorantiam
(argument neznanja). Bit je ovog argumenta u tome što se dovoljnim
dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj
protivurječi.
Argumentum ad baculum
Kada u nemogućnosti da drukčije dokažemo svoju tvrdnju prijetimo silom,
ili čak i direktno upotrebljavamo silu protiv onog tko se ne slaže s
našom tezom koristimo argumentum ad baculum, argument batine.
Non sequitur
Moguće je da se u dokazu služimo istinitim argumentima i da pomoću njih
dokazujemo baš tezu koju želimo dokazati, a da dokaz ipak ne bude
dobar. To se događa onda kada teza koju želimo dokazati nije zasnovana
na argumentima kojima se služimo, tj. kada se ona nikakvim valjanim
zaključkom ne može izvesti iz njih. Ovakvu pogrešku nazivamo non
sequitur (ne slijedi).
Accent
Često se događa da se u pisanom tekstu neke tvrdnje krivo shvate, jer
rečenica izvučena iz konteksta može zvučati potpuno drukčije od duha u
kojem je bila napisana. Accent je pogreška kojom se naglašavanjem
pojedine riječi mijenja značenje rečenice.
"Ne smijemo govoriti loše o svojim prijateljima."
(Dakle, ne smijemo prijatelje ogovarati, o njima govoriti ruzne, lagati itd.)
"Ne smijemo govoriti loše o svojim prijateljima."
(Ne smijemo govoriti loše o prijateljima. O drugima mozemo.)
Argumentum ad antiquitatem
Ovu se logičku podvalu koristi kada se argumentira da je nešto dobro
ili loše na temelju toga koliko je staro, što dugo egzistira, jer
predstavlja tradiciju. Suprotna pogreška je argumentum ad novitatem.
"Dvije tisuće godina kršćani vjeruju u Isusa Krista. kršćanstvo mora biti istinito, kada je toliko dugo opstalo."
Argumentum ad novitatem
Pseudoargument suprotan argumentu ad antiquitatem kada se dokazuje da je neka teorija ili stvar bolja, ukoliko je novija.
"Windows XP je puno bolji izbor za operativni sustav od Windows 98, zato što je noviji."
Argumentum ad crumenam
Pogreška se sastoji u tome što se ispravnost neke teorije ili stvari
objašnjava materijalnim ili novčanim argumentima u korist nje same;
njome se sugerira da su oni koji imaju više materijalne moći u pravu.
Suprotan argument je argumentum ad lazarum.
"Microsoftov software je nesumnjivo vrhunski, jer da nije tako ne bi Bill Gates danas imao toliko novaca."
Argumentum ad lazarum
Ova se pogreška temelji na pretpostavci da se čovjekove ili teorijske
atributa može odrediti prema tome je li bogat ili siromašan.
"Svećenici bolje poznaju smisao života, budući da su se odrekli materijalnoga."
Argumentum ad nauseam
Ovo zapravo i nije logička pogreška, već ponavljanje nekog argumenta kako bi postao prihvatljiv.
Argumentum ad numerum
Ovaj pseudoargument je sličan argumentu ad populum. Sastoji se u tome
da istinitosti neke tvrdnje dokazuje brojem ljudi koji vjeruju u nju.
"Tisuće ljudi vjeruje u horoskop, znači da nešto od toga mora biti istina."
Logicka bifurkacija
Ova se logička pogreška korisi kad se situaciju prikaže kao da ima samo
dvije mogućnosti, a zapravo ih može biti više.
"Čovjek nastao onako kako kaže Biblija, ili je nastao od jednostavnih jednostaničnih organizama kako kaže znanost."
"Srbija će biti jedinstvena država, ili je neće biti".
Kompleksno pitanje
Kompleskno pitanje (complex question) je trik kojim se nekome podvali
tako što mu se postavi pitanje na koje ne može odgovoriti.
"Jesi li prestao mlatiti svoju ženu?"
"Znaš li da si 'rogonja'?"
Pitanjem se zahtijeva definitivan odgovor, a da prije nije postavlljeno
pitanje "Jesi li tukao svoju ženu?". Bilo kojim odgovorom "dokazuje" se
da je odgovaratelj tukao ili jos tuče svoju ženu. Odnosno, da je
rogonja, ili samo ne zna da je rogonja.
Generalizacija
Pogreška kojom se na temelju promatranja nekog subjekta kojemu pripada
neko svojstvo, to svojstvo prenese i na cijelu skupinu subjekata koji
imaju neka druga svojstva zajednička sa subjektom.
"On je zao čovjek a deklarira se kao kršćanin, dakle, svi kršćani su zli."
Error fundamentalis
Ako je razlog na kojemu se temelji dokaz neistinit, valjano izvođenje
je bezvrijedno. Ako, na primjer, u raspravi o problemima Afrike pođemo
od teze da su bijelci prirođeno sposobniji od crnaca, naši dokazi neće
mnogo vrijediti čak i ako izvođenje zaključaka bude valjano. Pogreška u
dokazu leži u tome što se polazi od neistinitog razloga. To je osnovna
zabluda ili error fundamentalis.
Petitio principii
Kad kao argument za neku tezu navodimo neku drugu tezu, koja je također
sporna i čije dokazivanje pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba
dokazati, počinili smo pogrešku petitio principii (anticipiranje
principa). Ovu pogrešku čini majka kad osporavaj optužbu da je njen sin
razbio susjedov prozor pa kaže: "Moj sin nije nikad razbio ničiji
prozor. Prema tome nije razbio ni vaš prozor."
Idem per idem
Kad se u prilog teze da se kroz staklo može vidjet kao razlog navodi da
je staklo prozirno, dokazuje se isto istim (idem per idem). Ne navodi
se nikakav razlog nego se teza ponavlja drugim riječima.
Circulus in demonstrando
To je dokazivanje argumentima koji su naizgled dokazani, ali u stvarnosti nisu.
"Ja sam pošten čovjek. Ako ne vjerujete, pitajte mog prijatelja. U ono što će vam on reći možete potpuno vjerovati. Ja vam jamčim da on nikad ne laže."
Teza A dokazuje se pomoću teze B, a teza B pomoću teze A, ili kada se A
dokazuje pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A. To je pogreška kruga u
dokazu (circulus in demonstrando).
Cum hoc ergo propter hoc
Pogreška slična sljedećoj, post hoc ergo propter hoc. Pogreška je u
krivoj pretpostavci da su dva istodobna događaja istovremeno i uzročno
povezana. Ovom se podvalom negiraju ostali faktori koji su eventualno
mogli prouzročiti događaj.
"Pismenost raste od kad je izumljena televizija. Dakle, televizija uzrokuje rast pismenosti."
Post hoc ergo propter hoc
Pogreška zbog pretpostavke da je nešto uzrok nekog događaja samo i
iskljucivo zato što se dogodilo prije toga događaja.
"SSSR se raspao nakon uvođenja ateizma kao temelja državne ideologije. Dakle, ateizam je opasan po opstanak države."
Dicto simpliciter
Dicto simpliciter se očituje kada se neko opće pravilo prenese na
posebni, partikularni slučaj, ali atributi i značajke toga slučaja nisu
kompatibilne sa tim generalnim pravilom. To je pogreška kada se od
generalnoga ide prema specifičnom.
"Kršćanima ateisti generalno govoreći, nisu dragi. Ti si kršćanin, pa zato sigurno ne voliš ateiste."
Ova se pogreška omakne ljudima koji moralne ili neke druge kvalitete
nekog čovjeka ocjenjuju prema općem pravilu, stereotipu ili uvriježenoj
predrasudi.
Ignoratio elenchi/mutatio elenchi
Ovo je jedan od dva tipa pogreške irelevantnosti koja se javlja u mnogo
različitih oblika. Prema tome da li se vrši nesvjesno ili svjesno
razlikujemo ignoratio elenchi (nepoznavanje pobijanja) i mutatio
elenchi (promjena pobijanja).
Javlja se kada kršćanin, na primjer, argumentira kako je kršćanstvo
istinit nauk. Ako argumentira na način da prikazuje kolikim je ljudima
kršćanstvo pomoglo, bez obzira koliko dobro on to argumentirao, neće
dokazati prvotnu tezu, tezu da je kršćanstvo istinit nauk.
Komentari posjetitelja (1) 
|
|
|
